Esej

USPON I KRIZA ZNANSTVENE PEDAGOGIJE

Wolfgang Brezinka ; A-6165 Telfes im Stubai, Tirol

Sažetak

U povijesnom pregledu razvoja pedagogije autor identifi cira
četiri razdoblja tijekom kojih se pedagogija razvila od praktične teorije za odgojnu umjetnost do znanosti o odgoju. Sve do kraja 19. stoljeća pedagogija ima status praktičnog učenja o odgoju, ali i nakon etabliranja na sveučilištu i dalje je imala upitan znanstveni status. Sporni status pedagogije kao znanstvene discipline bio je u većini zemalja sličan i pratio je pedagogiju sve do 60ih godina 20. stoljeća. Onda počinje ogromni kvantitativni uspon pod pretencioznim
nazivom znanost o odgoju. Povodi za uspon su ležali izvan same
znanosti, a posebno u povećanju broja rođenih nakon 2. svjetskog rata, nedostatku učitelja, potreba školske politike za empirijskim istraživanjima obrazovanja kao temeljem za kontrolu uspjeha, reformu i planiranje u školstvu. Sve to doprinijelo je kvantitativnom razvoju znanja o odgoju i obrazovanju, ali i nezadovoljstvu kvalitetom nastave pedagogije na sveučilištu. Pedagogija je postala neplodna za praksu i nudila je znanja koja nikomu nisu potrebna. Autor postavlja i obrazlaže pet teza o uzrocima krize u pedagogiji, koja se unazad 25 godina nalazi u četvrtom razdoblju svoga razvoja – obilježenom kao period ogromne ekspanzije i izrazite krize. Iz spoznajnoteorijske perspektive, zaključuje autor, pedagogija nije struka na koju možemo biti ponosni, ali budući je društveno neophodna potrebno je podići njezinu kvalitetu. Ipak to se ne može prepustiti samo pedagozima, nego su potrebni poticaji i pomoć izvana.

Ključne riječi

pedagogija; teorija o umjetnosti odgajanja; znanost o odgoju; empirijska istraživanja odgoja; pedagogija na sveučilištu; pedagozi

Hrčak ID:

28680

URI

https://hrcak.srce.hr/28680

Datum izdavanja:

25.6.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 5.025 *