Izvorni znanstveni članak

Patrimonij Sv. Petra u Dalmaciji

Ante Škegro ; Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

Sažetak

Papinski posjedi u Dalmaciji predstavljali su važnu kariku u lancu posjeda rimskih biskupa koje su imali diljem Italije, po Siciliji, Korzici, Sardiniji, Galiji, sjevernoj Africi i dr. Unatoč Činjenici
da se papinski dalmatinski patrimonij spominje u više pisama papâ Vigilija (537.-555.) i Grugura I. Velikog (590.-604.), u znanosti je ipak ostao gotovo nezapažen. Vigilije u pismu upućenom svojim đakonima Sebastijanu i Rustiku 548./549. g. dalmatinski patrimonij (Dalmatiarum patrimonium, patrimonium in Dalmatia) spomeninje četiri puta. Grgur I. Veliki patrimonij u Dalmaciji ( patrimonium in Dalmatia), odnosno patrimonij Svete crkve ( patrimonium
Sanctae ecclesiae) spominje u pismima iz 592., 593. i 594. g. Upavitelji papinskog dalmatinskog patrimonija (rectores) kao izravni papini činovnici bili su ujedno i njegovi predstavnici u salonitanskoj odnosno dalmatinskoj crkvi. Kao papini opunomoćenici, unatoč činjenici da su bili s nižim crkvenim redovima, posjedovali su izrazito visoke ovlasti spram dalmatinskog klera. One su uključivale mogućnost sprovođenja istrage nad salonitanskim nadbiskupima
i drugim dalmatinskim biskupima, pravo uskrate nošenja palija salonitanskim nadbiskupima, a u krajnjem slučaju, i pravo ekskomuniciranja iz Crkve. Papinskim dalmatinskim
patrimonijem upravljali su đakoni, biskupi i podđakoni. Gdje je bilo njihovo oficijelno sjedište nije jasno. Međutim ako je suditi po njihovim aktivnostima nedvojbeno proizilazi da je u pitanju bila ili Salona ili njena okolina. S obzirom na činjenicu da je u vrijeme obnašanja papinske službe od strane pape Vigilija i za vladavine cara Justinijana (527.-565.) u Gatima u Poljicima bio podignut jedinstveni sakralni kompleks, autor ne isključuje mogućnost da su upravitelji papinskog dalmatinskog patrimonija svoje službeno sjediπte imali upravo u tom mjestu ili u kasnoantičkoj palači u nedalekoj Ostrvici. Kad se pak začeo papinski dalmatinski patrimonij, kakva mu je bila forma i gdje se on nalazio iz dostupnih se vrela ne može utvrditi, kao što se uostalom ne može doznati ni vrijeme njegovog nestanka. Nije isključeno da je rimski biskup do zemljiπnih posjeda u Dalmaciji doπao na sličan način kao i mjesna dalmatinska, ponajprije salonitanska, crkva - dakle darivanjem. U suton antike odnosno
u osvit srednjeg vijeka posjedi salonitanske crkve, kao i posjedi pojedinih vladara, visokih državnih dužnosnika i dr., nisu bili monolitni. činilo ih je više zemljišnih posjeda, sakralnih
odnosno stambeno-gospodarskih objekata i dr. Njihovi vlasnici od njih su ponajprije izvlačili materijalnu dobit, odnosno ubirali novac. Nije isključeno da je slična situacija bila i s papinskim dalmatinskim patrimonijem, ponajprije zbog činjenice da pape uglavnom i inzistiraju
na prikupljanju prihoda koje su oni donosili.

Ključne riječi

Hrčak ID:

28731

URI

https://hrcak.srce.hr/28731

Datum izdavanja:

11.2.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.849 *