Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.17234/Croatica.67.11
ONA I ONI: MODERNOST LIRIKE ANKE ŽAGAR
Andrea Milanko
orcid.org/0000-0003-3943-7771
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Pjesništvo Anke Žagar prebiva u domaćem književnom prostoru četiri desetljeća, a da se pritom nije značajnije mijenjalo. Njegov je kanonski status neupitan zahvaljujući pjesnikinjinoj stilskoj razvedenosti. Pridane mu oznake postmodernizma i ženskog pisma nadopunile su stilističku perspektivu, ali pod cijenu da su revolucionarnost lirskog izraza svele na književnopovijesne termine, onemogućujući time čitanje Žagaričine lirike koje ne bi robovalo naraštajnoj poetici prethodnika i suvremenika, riječju – previđajući njegovu modernost. U radu se stoga prate dva problema kao dva simptoma iz istog izvora: s jedne strane kritički se analizira recepcija Žagaričina opusa od prve zbirke "Išla i... sve zaboravila" (1983) do zbirke "Stvarnice, nemirna površina" (2008), dok se s druge strane upućuje na manifestacije modernosti u Žagaričinoj poetici. Modernost pritom nije shvaćena kao književnopovijesna kategorija, nego kao dijalektički produkt književne evolucije. Naime, modernost je relativan pojam i određen je suodnošenjem sadašnjega povijesnog trenutka i prošlosti, težeći nadići prošlost uvijek iznova novim rješenjima, a da pritom i dalje zadrži inteligibilnost.
Ključne riječi
Anka Žagar; modernost; žensko pismo; metapoezija; lirska pjesma
Hrčak ID:
315187
URI
Datum izdavanja:
14.3.2024.
Posjeta: 117 *