Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21464/fi43307

Ima li u odgoju mjesta za ljubav? Vuk-Pavlovićeva kritika Maxa Schelera

Tomislav Dretar ; Institut za filozofiju, Ulica grada Vukovara 54, HR–10000 Zagreb
Ivana Zagorac orcid id orcid.org/0000-0003-4487-2102 ; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, HR–10000 Zagreb


Puni tekst: hrvatski pdf 277 Kb

str. 553-566

preuzimanja: 24

citiraj


Sažetak

U svojemu najznačajnijem djelu iz područja filozofije odgoja Ličnost i odgoj (1932.), Pavao Vuk-Pavlović polemizira s tvrdnjom Maxa Schelera o tomu da ljubav ne može biti odgojnim principom. Prema Vuk-Pavloviću, taj se Schelerov stav temelji na dvjema zabludama: prva je vezana uz Schelerovo pogrješno razumijevanje odgoja, a druga uz njegovo pogrješno razumijevanje ljubavi. U radu se analizira utemeljenost Vuk-Pavlovićeve kritike i postavlja šire pitanje o mogućnostima i granicama ljubavi u odgoju. Definirajući koncept ljubavi, Scheler ga doista suprotstavlja odgoju, koji podrazumijeva utjecanje na svoj objekt. U tom smislu, odgojem se pokušava nešto promijeniti na onomu koga se odgaja. Ljubav pak, prema Scheleru, podrazumijeva prihvaćanje onoga voljenog, a da ga se ne pokušava promijeniti. Prema tomu, svrha ljubavi nije utjecaj na voljeni objekt. Ipak, kroz genuini akt ljubavi, tvrdi Scheler, može doći do promjene kao pojavljivanja više vrijednosti. Schelerovo razumijevanje odgoja počiva na shvaćanju odgoja u negativnom smislu nametanja stranih vrijednosti, pri čemu se ne priznaje vlastitost i vrijednosni potencijal onoga koga se odgaja. S obzirom na navedenu koncepciju ljubavi, moglo bi se teoretizirati o drukčijoj vrsti odgoja koja podrazumijeva ljubav u smislu razvitka vlastitosti.

Ključne riječi

Max Scheler; Pavao Vuk-Pavlović; odgoj; ljubav; vrijednosti; promjena; odgojni uzor

Hrčak ID:

315521

URI

https://hrcak.srce.hr/315521

Datum izdavanja:

6.11.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 48 *