Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Svrsishodno korištenje medija u naviještanju

Ivan Šaško ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 8.124 Kb

str. 681-701

preuzimanja: 926

citiraj


Sažetak

Izazov razvoja društva koje je poglavito obilježeno masovnim medijima i novim medijima, pred Crkvu postavlja ozbiljno pitanje preispitivanja njezina odnosa prema medijima i prema načinu na koji se koriste osobito tzv. novi mediji. Od oblika prisutnosti Crkve u medijima u ovomu se izlaganju osobito težište stavlja na najsloženiji, performativni govor, o kojemu ovise druga dva: informativni i formativni. Kršćanski je navještaj postavljen pred mnoštvo različitih sustava vrednota i ponašanja unutar razlomljenoga religioznoga obzorja koje rađa prostor religijskoga unutar samih medija, pri čemu oni u mnogočemu preuzimaju religijsku funkciju.
Ono što trenutno nedostaje u području djelovanja Crkve u medijima jest prije svega ozbiljno promišljanje na temelju adekvatnoga komunikacijsko-teorijskoga modela koji bi objasnio mnoštvo uvjeta i primjena medijskoga procesa. Zbog toga, ne može biti riječ samo o kritici programa koja se iscrpljuje u zauzimanju pozitivnoga ili negativnoga stava prema napisima i emisijama. Kriterij crkvenosti je puno dublji. Crkveni legitimitet unutar sekularnoga društva (obilježenoga medijima) leži u navjestiteljskoj snazi eshatološke budućnosti kao budućnosti, odrednice i opredjeljenja ljudi hic et nunc. Time se nazire i temelj za ethos koji se prostire u polje socijalne i političke dimenzije, no ujedno medijsko naviještanje ima obvezu u smislu njezina temeljna razloga evangelizacije, tj. odgovora na potrebu ljudi za spasenjem. Spoznaja zbiljskih potreba čovjeka na koje mediji odgovaraju i njihovih tumačenja trebaju stajati na početku bilo kojega daljnjeg pomaka, kako bi se izbjegla suluda konkurencija suprotstavljanja tradicionalnoga crkvenog govora i medijskoga izazova, ne samo novoga rječnika, već i sintakse, pri čemu se mogu roditi samo antagonizmi, a ponajviše nesporazumi i to na komunikacijskoj, a ne na sadržajnoj razini. Na kraju je nužna i sposobnost samokritike rođene iz medijskoga izazova upućenoga teologiji, a osobito liturgiji. Tu se rađa susret koji pročišćava i poboljšava eklezijalnost, shvaćanje Crkve iz Crkve, susret koji je sposoban postaviti granice i iznjedriti prepoznatljivost sadržaja i formi.

Ključne riječi

mediji (masovni); navještaj; religijska dimenzija medija; nova religioznost; eklezijalnost; liturgijsko slavlje; znakovni i simbolički govor

Hrčak ID:

29354

URI

https://hrcak.srce.hr/29354

Datum izdavanja:

24.4.2001.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.233 *