Arhivski vjesnik, Vol. 51 No. 1, 2008.
Ostalo
Hrvatsko arhivsko zakonodavstvo i praksa: između sna i jave
Eric Ketelaar
Sažetak
Hrvatski sabor, raspravljajući 1865. godine o prvome hrvatskom arhivskom zakonu, usredotočio se na tri glavna problema: status arhivskog gradiva, centralizaciju arhivskog gradiva u Zemaljskom arhivu i, kao treće, na pitanje njegove dostupnosti. Rasprava je potrajala pet godina prije no što je usvojen zakon 1870. godine. Moj je prijedlog da se usredotočimo na iste tri teme, ali u puno kraćem vremenu. Te su teme središnje i u Zakonu o arhivima i arhivskom gradivu iz 1997. godine, ali ne samo u njemu, već u svakoj raspravi ili oblikovanju arhivske politike, svugdje u svijetu.
Pitanju statusa arhivskoga gradiva može se pristupiti na dva različita načina. Prvo, kakav je status središnjeg državnog (nacionalnog) arhiva (i drugih arhivskih ustanova), da li je on samostalna stručna ustanova, odgovorna predsjedniku, Saboru ili ministru (i ako je odgovorna ministru, kojem)? Ova su pitanja podjednako relevantna danas kao i 1865-1870. godine. Novi su izazovi nastali u arhivskome zakonu 1997., kojim su postojeće arhivske ustanove preimenovane u državne arhive, te je predviđen osnutak municipalnih, privatnih i specijaliziranih arhiva, tvoreći – barem na papiru – nacionalnu arhivsku mrežu. No o tome ću biti više govora u drugome dijelu. Treći dio odnosit će se na dostupnost gradiva, dok će se prvi dio baviti i drugim aspektom statusa arhivskoga gradiva, točnije: time što je to arhivsko gradivo?
Ključne riječi
arhivsko zakonodavstvo; Hrvatska; prvi hrvatski arhivski zakon
Hrčak ID:
29489
URI
Datum izdavanja:
8.12.2008.
Posjeta: 1.969 *