Synthesis philosophica, Vol. 39 No. 1, 2024.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/sp39112
Paradoksička struktura parergona u Kanta i Derridaa u odnosu na mističko i umjetničko otkrivenje
Livia Georgeta Suciu
orcid.org/0009-0004-9751-6456
; Babeș-Bolyai University, str. M. Kogǎlniceanu, no. 1, RO–400084 Cluj-Napoca
Sažetak
Polazeći od rizika kantijanske filozofije da sve zatvori unutar čvrstih granica sustava uma i isključi izvanjski, prijeteći ostatak onkraj tih granica, Jacques Derrida nastojao je dekonstruirati napor metafizike u izgradnji umjetnih mostova preko pukotina filozofijskih sustava, obično uzrokovanih probojem ovoga neupravljivoga izvanjskoga ostatka koje se podčinjava autoritetu metafizičkoga logosa. S obzirom na to da je u kantovsku sustavu taj izvanjski ostatak nazvan parergon, slijedili smo paradoksnu strukturu parerogna, najprije na osnovama mističko-religijskoga iskustva, a zatim na osnovama estetičko-umjetničkoga iskustva. Ističemo da Derrida obrće metafizičku perspektivu i argumentira da je parergon pouzdana, propusna, neodlučena granična struktura, nesvodivo upletena između svega što je zatvoreno unutar formalnih granica i a-formalnoga ostatka koje završi vani. Originalna derridaovska argumentacija dekonstruira razlikovanje između ergona i parergona i cjelokupnost metafizičkih opozicija te nas vodi prema neodlučivoj parergonalnoj granici.
Ključne riječi
Jacques Derrida; Immanuel Kant; parergon; mističko iskustvo; umjetničko iskustvo
Hrčak ID:
321380
URI
Datum izdavanja:
11.10.2024.
Posjeta: 248 *