Historijski zbornik, Vol. 41 , 1988.
Izvorni znanstveni članak
NEOBJAVLJENI IZVORI ZA POVIJEST PROTESTANTIZMA U PULJSKOJ BISKUPIJI U XVI. STOLJEĆU
Antonio Miculian
Sažetak
Neprekidne borbe između Carstva i Mletačke Republike a također pljačkaški upadi Turaka u pokraj inu opus trošili su u znatnoj mjeri istarski poluotok, koji je u to doba proživljavao mučne patnje zbog kužne zaraze koja se je naročito bila proširila na području Pule i Poreča.
I dok je tako Pula u XIV—XV. stoljeću brojila 3000—4000 Stanovnika, u XVI. st. nije imala ni tisuću duša. Apostolski vizitátor Agostino Valier, prilikom posjeta koji je izvršio u našoj pokrajini u mjesecu siječnju 1580. god., potanko je opisao stanje na koje je naišao u sjedištu biskupije i kod stanovnika okolice grada, te je izrazio zabrinutost s obzirom na nađeno stanje u ovoj istarskoj biskupiji. A imao je razloga da se žali, ako pomislimo da je od 26 gradskih crkva njih 12 bilo u ruševnom stanju, a da su od 13 crkava u okolici Pule tek 3 crkve bile u doličnom stanju; tako da se u jednom članu, u kojem se opisuje izvršeni posjet, upravo razmatra o nuždi da neke budu razorene: „... quae propter inopiám instaurari non possunt... “.
U takvim uvjetima političke nesigurnosti i ekonomske bijede izbija jasno na vidjelo, da je izostala ona intelektualna živahnost koju je pokazivala naša pokrajina u ranijim stoljećima i naravno kao posljedica takvog stanja bilo je obraćanje mjesnog stanovništva vrhunaravnim snagama tražeći neki novi izlaz iz ovih teških materijalnih, političkih, ekonomskih i vjerskih uvjeta.
S druge strane niti crkveni dostojanstvenici koji su djevovali u crkvama Puljske biskupije nisu poštivali crkvene zakone katoličke crkve. Tako da se jedna od najobičnijih pojava u puljskoj biskupiji odnosila na „svećenike suložnike", a koju je pojavu bio još ranije sa žaljenjem istakao biskup Antonio Elio.
Ključne riječi
Hrčak ID:
327025
URI
Datum izdavanja:
1.4.1989.
Posjeta: 424 *