Stručni rad
https://doi.org/10.21751/FRM-39-1-2-5
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA HIPOTONIJE U DOJENAČKOJ DOBI
Matea Klanac
orcid.org/0000-0002-5126-2145
; Odjel za fizikalnu medicinu i medicinsku rehabilitaciju, Specijalna bolnica za ortopediju Biograd na Moru
Valentina Matijević
orcid.org/0000-0003-0096-2034
; Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb
Jelena Marunica Karšaj
orcid.org/0009-0007-7964-7673
; Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb
*
Velimir Šušak
; Klinika za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb
* Dopisni autor.
Sažetak
Hipotonija ili smanjeni mišićni tonus je klinički simptom koji može upućivati na brojne sistemne bolesti i poremećaje živčanog sustava. S obzirom na velik broj potencijalnih uzroka hipotonije, u postavljanju diferencijalne dijagnoze važno je obradi dojenčeta pristupiti sistematično i multidisciplinarno. Hipotonija se klinički manifestira oskudnim repertoarom prezentirane motorike (spontane i svjesne), smanjenim otporom prilikom ispitivanja pasivne pokretljivosti vratne kralježnice, gornjih i donjih ekstremiteta i kašnjenjem u usvajanju motoričkih vještina, odnosno miljokaza. Potrebno je naglasiti važnost detaljne osobne anamneze, obiteljske anamneze i kliničkog pregleda u otkrivanju uzroka hipotonije. Daljnju dijagnostičku obradu usmjerava detaljan fizijatrijski i neurološki pregled, koji pomažu u razlikovanju centralne hipotonije od hipotonije perifernog podrijetla. Najčešći uzorci centralne hipotonije su intrakranijalno krvarenje, malformacije mozga, kromosomopatije, genetski poremećaji, peroksisomalni poremećaji,
endokrini poremećaji, prirodne greške metabolizma i bolesti vezivnog tkiva. Najčešći uzroci periferne hipotonije su bolesti donjeg motoneurona, bolesti neuromuskularne spojnice, kongenitalne motorne ili senzorne neuropatije, kongenitalne miopatije, metaboličke miopatije, kongenitalne mišićne distrofije i miotona distrofija. U slučaju da se dijagnostičkom obradom ne dokaže postojanje bolesti u podlozi hipotonije, tada govorimo o benignoj idiopatskoj
hipotoniji. Postavljanje točne diferencijalne dijagnoze hipotonije u dojenčadi nužno je kako bi se planiralo ciljano usmjereno liječenje i omogućila što bolja prognoza. Pristup liječenju hipotonije u dojenačkoj dobi mora biti prilagođen specifičnom stanju odgovornom za smanjeni mišićni tonus. Habilitacija u obliku motoričkih vježbi neizostavni je modalitet liječenja kojim se stimulira pravilni motorički razvoj u cilju postizanja optimalnog neurorazvojnog ishoda ili, kada to nije moguće, onda u najvećoj mogućoj mjeri. Kako se paralelno uz motorički razvoj odvija i kognitivni, takva djeca zahtijevaju timski pristup u smislu praćenja i liječenja, koji uključuje suradnike drugih struka kao što su logopedi, psiholozi, radni terapeuti i edukacijski rehabilitatori.
Ključne riječi
Hrčak ID:
330728
URI
Datum izdavanja:
4.5.2025.
Posjeta: 0 *