Introduction
Tijekom eksploatacije nafte i plina, s vremenom dolazi do smanjenja proizvodnosti bušotina, odnosno dotoka fluida iz ležišta, što dovodi do isključenja iscrpljenih bušotina iz proizvodnje. Neke od tih bušotina se prenamjeni za druge svrhe (mjerne, utisne za sekundarne/tercijarne metode proizvodnje ugljikovodika, utisne za tehnološke fluide), dok se za manji dio njih provodi postupak trajnog napuštanja bušotina i bušotinskih radnih prostora. S obzirom na to da nije moguće unaprijed s potpunom točnošću odrediti broj bušotina koje će se u budućnosti koristiti za pojedine namjene, tijekom eksploatacije polja ne planira se veći broj „likvidacija“ bušotina, nego se one trajno napuštaju pri završetku eksploatacije određenog proizvodnog polja. Prije trajnog napuštanja (sanacije) naftno-rudarskog objekta ponovno se evaluira definirani zahtjev i u slučaju da takav izgrađeni naftno-rudarski objekt nema drugih potencijala za eksploataciju, pristupa se njegovom trajnom napuštanju. Nakon završene eksploatacije ugljikovodika, slijedi sanacija naftno-rudarskih objekata i postrojenja, u skladu s člankom 185. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (NN 52/18, 52/19, 30/21). Također, napuštanje naftno-rudarskih objekata provodi se i u istražnoj fazi. Ukoliko se tijekom ispitivanja utvrdi da bušotina nije ekonomski isplativa („negativna“) ili da ne pokazuje željene rezultate, ne pristupa se njenom opremanju, nego se ista napušta. Nadalje, u slučaju „pozitivne“ bušotine također se mora razmotriti smanjenje bušotinskog radnog prostora i način sanacije isplačne jame. Svaki gospodarski subjekt (Investitor) dužan je sanirati bušotinske radne prostore te trajno napustiti bušotine na kojem su obavljeni naftno-rudarski radovi. Radovima trajnog napuštanja bušotina, investitor se obvezuje provesti sve potrebne mjere sigurnosti kojima se zemljište na kojem se nalazio naftno-rudarski objekt dovodi u stanje prihvatljivo za okoliš, i prirodu te osigurava zdravlje ljudi te sigurnost ljudi i imovine.
