COVID-19 u ordinaciji obiteljske medicine – iskustva i zapažanja tijekom pandemije

Descriptors

COVID-19 – complications, epidemiology; POST-ACUTE COVID-19 SYNDROME – diagnosis, epidemiology; FAMILY PRACTICE; PANDEMICS

SUMMARY. Introduction: In some patients with COVID-19 symptoms may persist for longer than four weeks. Most research undertaken involved patients with severe COVID-19 treated in hospital environment. The aim of this paper is to explore the characteristics of care for patients with COVID-19 in general practitioner (GP) practices and the prevalence and characteristics of long COVID within the framework of GP. Methods: A retrospective analysis of electronic patient medical records was conducted across three GP practices in the town of Samobor, involving patients diganosed with COVID-19 (detected by a rapid antigen test [RAT] or a polymerase chain reaction [PCR] test) in the period between January 1, 2021 and April 30, 2022. The analysis was further narrowed to the patients who developed long COVID during the data collection period. Those patients were monitored from the point of diagnosis to April 1, 2024. Collected data included the type and duration of symptoms, as well as the following variables: severity of COVID-19, immunization status, age, gender, comorbidities, performed diagnostic procedures and prescribed medications. Logistic regression analysis identified possible risk factors for the onset of long COVID. Results: The research population consisted of 1711 patients with confirmed COVID-19, which is one-quarter of the total number of patients in three GP practices. Thirty-nine point fifty-seven percent of patients were examined in a general practice environment, 60.43% received remote medical consultations. Five point seventy-nine percent of patients were referred to the emergency hospital department, and 3.62% were hospitalized. A mild form of infection was diagnosed in 84.92% of patients. Antibiotic treatment was prescribed to 7.36% of patients. Long COVID was diagnosed in 5.67% of patients. The most common long COVID symptoms were pulmonary, general, cardiovascular and neurological. Long COVID was more prevalent in patients with a severe clinical presentation and endocrine comorbidities. Conclusion: COVID-19 was diagnosed in one-quarter of health insurance beneficiaries from three GP practices. In most cases, the infection was mild, with symptom-based treatment prescribed remotely and without the need for hospital referral. Long COVID, occurring in 5.67% of patients with COVID-19, poses a new challenge in the routine practice of general practitioners.

Adresa za dopisivanje:

Anja Gačina Jazvić, univ. mag. med.,https://orcid.org/0000-0002-7959-2090, Dom zdravlja Zagrebačke županije, e-pošta: anjagacina@gmail.com

Primljeno 17. prosinca 2024., prihvaćeno 12. svibnja 2025.

Prvi slučaj COVID-19, bolesti uzrokovane virusom SARS-CoV-2, potvrđen je u Wuhanu, Kina, u prosincu 2019. godine. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 11. ožujka 2020. proglasila pandemiju COVID-19.¹ Do 30. travnja 2022. u Hrvatskoj je dijagnosticirano 1.122.982 slučajeva COVID-19, od toga 15.835 umrlih osoba.² Klinička prezentacija može varirati od asimptomatske infekcije, blagih respiratornih simptoma gornjih dišnih puteva do multisistemne bolesti s visokim morbiditetom i mortalitetom.³ Post-COVID-19 je kao klinički entitet opisan u proljeće 2020. godine, a njegova defincija varira, što pridonosi razlici u izučavanju prevalencije ovog sindroma.^4–8

Definicija pojma „post-COVID-19“ prema Delphi konsenzusu SZO-a iz listopada 2021. godine uključuje „stanje u osoba s anamnezom vjerojatne ili dokazane infekcije SARS-CoV-2, obično tri mjeseca nakon početka simptoma COVID-19, koje traje najmanje dva mjeseca i ne može se objasniti alternativnom dijagnozom“.⁹

Prema smjernicama National Institute for Health (NICE), termin „dugi COVID“ koristi se za kliničku sliku koja ne može biti objašnjena drugom dijagnozom, a nastavlja se ili razvija nakon akutnog COVID-19. Dugi COVID uključuje produljeni COVID-19, koji podrazumijeva simptome i znakove bolesti koji se javljaju i traju u vremenu od 4 do 12 tjedana nakon akutnog COVID-19, i post-COVID-19 koji podrazumijeva simptome i znakove koji traju dulje od 12 tjedana.¹⁰

Patofiziologija dugog COVID-a je multifaktorijalna i mehanizam bolesti još nije u potpunosti razjašnjen, ali identificirano je nekoliko razvojnih puteva: perzistiranje viremije, imunosni poremećaj, disfunkcija mitohodrija, disfunkcija komplementa, protrombotska upala i poremećaj mikrobioma.

Dugi COVID je kompleksni multisistemni poremećaj koji ima više od 200 različitih učinaka na zdravlje i može zahvatiti više organskih sustava: kardiovaskularni, respiratorni, neurološki, endokrinološki, imunološki, gastrointestinalni i reproduktivni sustav. Zahvaća osobe različite dobi, spola, rase i zdravstvenog statusa.^11,12 Simptomi dugog COVID-a preklapaju se s drugim učestalim simptomima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što čini izazovnim postavljanje dijagnoze, a pritom nema jasnoga dijagnostičkog niti terapijskog postupka u pacijenata s dugim COVID-om. Istraživanja su definirala nekoliko skupina simptoma: slabost i nepodnošenje napora, pogoršanje simptoma nakon fizičkog ili mentalnog napora, gubitak daha pri naporu, promijenjen obrazac disanja, bol u prsima, simptome grla i glasa, autonomnu disfunkciju, neurokognitivnu disfunkciju, vrtoglavicu, gubitak njuha, nesanicu, simptome mentalnog zdravlja, bol u zglobovima.¹³ Najčešće zabilježeni simptomi jesu slabost, umor, nedostatak zraka^14,15, palpitacije¹⁶, poremećaj spavanja, gubitak koncentracije¹⁷, mijalgija i artralgija¹⁸. Unatoč brojnim objavljenim izvješćima tijekom pandemije COVID-19, podatci vezani uz zbrinjavanje ovih bolesnika u ordinacijama obiteljske medicine u Hrvatskoj rijetko se pronalaze. Stoga je cilj ovog rada istražiti značajke zbrinjavanja bolesnika s COVID-19 u okviru ordinacija obiteljske medicine te učestalost i karakteristike dugog COVID-a praćenjem u okviru ordinacija obiteljske medicine.

Metode

Provedena je retrospektivna analiza pacijenata kojima je u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2022. dijagnosticiran COVID-19 u trima ordinacijama obiteljske medicine. Izvori podataka su elektronička medicinska dokumentacija i slobodni zapis u elektroničkoj medicinskoj dokumentaciji. Istraživanje je provedeno u trima ordinacijama obiteljske medicine na području grada Samobora, koje skrbe za ukupno 6.303 osiguranika. COVID-19 je dijagnosticiran u pacijenata s kliničkom slikom, a potvrđen testom lančane reakcije polimerazom (PCR) ili brzim antigenskim testom (BAT). Ovisno o težini kliničke slike pacijenti s COVID-19 svrstani su u asimptomatski COVID-19 (testirani su pacijenti na temelju pozitivne epidemiološke anamneze), blagi (različiti simptomi i znakovi, ali ne nedostatak zraka, dispneja ili patološki rendgen pluća), umjereni (klinički ili radiološki znakovi zahvaćenosti donjih dišnih puteva uz saturaciju kisikom veću od 94%), teški (saturacija kisikom manja od 94%, respiratorna frekvencija veća od 30/min, plućni infiltrat zahvaća više od 50% pluća) i kritični COVID-19 (respiratorno zatajenje, septički šok, višestruko zatajenje organa).¹⁹ Bilježeni su dob, spol i cijepni status pacijenata u trenutku oboljenja, učinjena obrada i lijekovi propisani od strane liječnika obiteljske medicine za vrijeme COVID-19 te komorbiditeti pacijenata svrstani prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB).

Izdvojeni su pacijenti koji su u razdoblju prikupljanja podataka razvili dugi COVID. Budući da je ovo istraživanje započelo 1. siječnja 2021., a Delphi konsenzus SZO-a o definiciji post-COVID-19 donesen je u listopadu 2021. godine⁹ prema tada dostupnim podatcima iz literature¹⁰, dugi COVID je u ovom radu definiran kao trajanje simptoma dulje od četiri tjedna od pojave inicijalnih simptoma. Izdvojeni su pacijenti koji su u elektroničkoj medicinskoj dokumentaciji imali zabilježenu MKB-10 dijagnozu U09 i U09.9, ali i oni pacijenti kod kojih se simptomi dugog COVID-a spominju u slobodnom tekstu elektroničke medicinske dokumentacije.

Pacijenti s dugim COVID-om praćeni su u razdoblju od postavljanja dijagnoze do 1. travnja 2024. godine. Pritom su bilježeni podatci o vrsti i trajanju simptoma. Simptomi su podijeljeni u: opće (umor, slabost, gubitak tjelesne mase, bolovi, artralgija, mijalgija, febrilitet), respiratorne (kašalj, zaduha), kardiovaskularne (bol u prsima, tahikardija, palpitacije, hipertenzija, hipotenzija, tromboza), neurološke (glavobolja, vrtoglavica, nesanica, zaboravljivost), dermatološke (osip, ispadanje kose) i otorinolaringološke simptome (promuklost, gubitak njuha i okusa).

Vrijednosti numeričkih varijabli prikazane su apsolutnim brojevima i njihovim postotnim udjelom u cjelokupnom uzorku. Učinjena su dva logistička regresijska modela. Prvim je provjerena povezanost ispitivanih varijabli i razvoja teškog oblika COVID-19, dok je drugim provjeren utjecaj ispitivanih varijabli na nastanak dugog COVID-a. Analiza je učinjena u programu MedCalc v.20.217.

Ovo istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Doma zdravlja Zagrebačke županije.

Rezultati

U istraživanje je uključeno 1.711 pacijenata s potvrđenim COVID-19 (27,14% osiguranika u tri ordinacije obiteljske medicine), 936 (54,71%) žena i 775 (45,29%) muškaraca. U 1.131 (66,10%) pacijenta bolest je utvrđena PCR testom, a u njih 580 (33,90%) BAT-om. Od svih ispitanika, 979 (57,22%) pacijenata nije cijepljeno niti jednom dozom cjepiva protiv COVID-19 (tablica 1).

Pregledano je 677 (39,57%) pacijenata, a 1.034 (60,43%) ih je savjetovano i praćeno putem telefonske konzultacije ili elektroničke pošte. Na hitni bolnički prijam upućeno je 99 (5,79%) pacijenata, a 62 (3,62%) ih je hospitalizirano. Radiološka (RTG) snimka pluća učinjena je u 183 (10,69%) pacijenta, a obrada laboratorijskih nalaza u 74 (4,32%) pacijenta (slika 1).

Najčešći komorbiditeti prema klasifikaciji MKB-10 u pacijenata s potvrđenim COVID-19 jesu kardiovaskularne (I00-I99) i endokrinološke bolesti (E00-E90) (slika 2).

Većina bolesnika, njih 1.453 (84,92%), imala je blagu kliničku sliku bolesti te je liječena simptomatski. Antibiotik je propisan u 126 (7,36%) pacijenata, antitusik u 201 (11,75%), a glukokortikoid u 53 (3,10%) pacijenta (tablica 2).

Logističkom regresijskom analizom utvrđeno je da pacijenti s kardiovaskularnim bolestima imaju 6,2 puta veću šansu razviti teži oblik bolesti. Rizični čimbenici za razvoj teškog oblika bolesti su muški spol i necijepljenje (tablica 3).

Dugi COVID utvrđen je u 97 (5,67%) pacijenata. U 63 pacijenta (64,95%) simptomi dugog COVID-a su trajali do 12 tjedana (produljeni COVID-19), a u 23 pacijenta (23,71%) dulje od 12 tjedana (post-COVID-19). Najčešće zabilježeni simptomi su respiratorni: 54 (55,67%) pacijenta, opći simptomi: 38 (39,17%) pacijenata, kardiovaskularni: 20 (20,62%) pacijenata i neurološki: 19 (19,59%) pacijenata (tablica 4).

Dugi COVID češće se javljao u pacijenata s težom kliničkom slikom, dok dob, spol, cijepni status, ranije preboljen COVID-19 i upućivanje pacijenta u bolnicu nisu utjecali na razvoj dugog COVID-a. Također, dugi COVID je češće primijećen u pacijenata s endokrinološkim bolestima, dok drugi komorbiditeti nisu utjecali na njegov razvoj (tablica 5).

Rasprava

U razdoblju istraživanja od 16 mjeseci najmanje 27,14% osiguranika triju ordinacija obiteljske medicine oboljelo je od COVID-19, dok je prema literaturi na razini Republike Hrvatske (RH) u promatranom razdoblju bilo 23,66% oboljelih stanovnika.^1,20,21 Prema podatcima iz ovog istraživanja manje od polovice pacijenata s potvrđenim COVID-19 bilo je fizički pregledano, a gotovo dvije trećine ih je savjetovano i praćeno putem telemedicinske konzultacije. Sukladno literaturi, bilježi se pad u broju medicinskih konzultacija i pregleda uživo u ordinaciji, a dolazi do povećanja broja konzultacija e-poštom i telefonskih konzultacija.^22,23 Prema tada aktualnim preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) svi korisnici zdravstvene zaštite u slučaju postojanja simptoma respiratorne infekcije morali su najprije telefonski kontaktirati svojeg liječnika. Radi smanjivanja odgodivih ili nepotrebnih dolazaka u ordinaciju, u organizaciji rada bilo je potrebno povećati dostupnost telekomunikacije. Bilo je potrebno u telefonskom kontaktu evaluirati potrebu testiranja. Budući da dijagnozu nije bilo moguće postaviti bez mikrobiološkog testiranja, u uvjetima dostatnih kapaciteta sve simptomatske osobe su upućene na testiranje.²⁴ Sredstvima telekomunikacije obiteljski liječnici i medicinske sestre trijažirali su pacijente prema simptomima bolesti, duljini trajanja simptoma, prisutnim komorbiditetima, životnoj dobi i riziku od obolijevanja od teškog oblika bolesti te donosili odluku o potrebi za kliničkim pregledom pacijenata. Procjena težine kliničke slike u dijela pacijenata je donesena na temelju anamnestičkih podataka o simptomima bolesti (različiti respiratorni simptomi, ali odsutnost nedostatka zraka i dispneje). Timovi obiteljske medicine zbrinuli su većinu svojih pacijenata s COVID-19, budući da je sveukupno 5,79% pacijenata upućeno na hitni bolnički prijam, a 3,62% ih je hospitalizirano. Istraživanje je provedeno u županiji koja nema bolnicu pa su pacijenti ipak snažnije oslonjeni na kapacitete primarne zdravstve zaštite (PZZ). Postotak hospitaliziranih pacijenata prema literaturi se kreće od 2% do 10% slučajeva.²⁵ U ovom istraživanju u velikoj većini slučajeva, 84,92%, radilo se o blagom obliku COVID-19 koji nije zahtijevao liječenje. Za usporedbu, u literaturi se asimptomatski ili blagi oblik COVID-19 javljao u 56% slučajeva¹⁶, a zajedno blagi i umjereni u 80 – 84% slučajeva.^26,27

Antibiotik je propisan u 7,36% pacijenata s COVID-19, što uvelike ovisi o znanju i stavovima liječnika koji je u tom trenutku radio u ordinaciji obiteljske medicine. Učestalost propisanih antibiotika u literaturi iznosi 27,3% u Južnoj Koreji, 37% u Ujedinjenom Kraljevstvu, tj. 3 – 18% u blagom do umjerenom, 74% u teškom i 88% u kritičnom obliku COVID-19.^27,28 Nekolicina istraživanja za vrijeme pandemije COVID-19 bilježi pad u broju propisanih antibiotika, što se tumači činjenicom da su liječnici mogli identificirati etiološki uzročnik infekcije SARS-CoV-2.^22,29–31

U 2/3 pacijenata bolest je utvrđena testom PCR, a u njih 1/3 BAT-om. Na toliko velik broj pacijenata testiranih PCR testom utječe činjenica da u RH od 17. siječnja 2022. (posljednja 3,5 mjeseca ovog istraživanja) rezultate BAT-a provedene u ovlaštenim zdravstvenim ustavovama ili kod ovlaštenih privatnih zdravstvenih djelatnika više nije bilo potrebno potvrđivati testom PCR.³² Iako su BAT-ovi manje osjetljivi u dijagnostici COVID-19 od testa PCR³³, njihova je nedvojbena prednost brzina i mogućnost izvođenja testa neposredno u ordinaciji liječnika obiteljske medicine. Jedan dio pacijenata bez simptoma ili s blagim simptomima koji su preboljeli COVID-19 nikada nije učinio niti test PCR niti BAT, zbog čega bi broj stvarno pozitivnih pacijenata mogao biti i veći.

U ovom istraživanju 57,22% pacijenata nije cijepljeno niti jednom dozom cjepiva protiv COVID-19. Na toliko nizak postotak cijepljenih pacijenata utječe i činjenica da je cijepljenje protiv COVID-19 u RH započelo nekoliko dana prije početka ovog istraživanja, 27. prosinca 2020.³⁴

Dugi COVID

Dugi COVID utvrđen je u 97 (5,67%) pacijenata. Za usporedbu, u literaturi učestalost dugog COVID-a u pacijenata s blagim COVID-19 varira od 10% do 45%, dok u hospitaliziranih pacijenata doseže do 85%.^{8,16,18,35,36} Procjena ukupne učestalosti dugog COVID-a u populaciji iznosi 6 – 7% u odraslih i 1% u djece.¹¹

U ovom istraživanju nije utvrđena povezanost između upućivanja pacijenata u bolnicu i razvoja dugog COVID-a, dok je većina studija pokazala da je dugi COVID češći u hospitaliziranih pacijenata.³⁷ Na ovaj rezultat utječe mali broj hospitaliziranih pacijenata u našem istraživanju (3,62%).

Prema ovom istraživanju ne postoji povezanost između razvoja dugog COVID-a i cijepljenja, dok prema literaturi postoji mali ili nikakav zaštitni učinak u pacijenata cijepljenih jednom ili dvjema dozama cjepiva u odnosu na one cijepljene trima dozama.^38–40 Reinfekcija je rizični čimbenik za razvoj dugog COVID-a, čak i u osoba koje nisu razvile dugi COVID nakon prve infekcije virusom SARS-CoV-2.^41,42

U ovom istraživanju nije utvrđen utjecaj dobi ni spola na razvoj dugog COVID-a, dok se prema literaturi dugi COVID češće javlja u žena srednje životne dobi.^{6,18,36,38,43,44}

Prema zapažanju iz istraživanja pacijenti s endokrinološkim bolestima imaju dva puta veću šansu za razvoj dugog COVID-a. Povezanost s ostalim komorbiditetima nije utvrđena. Za usporedbu, u literaturi više od trećine pacijenata s dugim COVID-om ima ranije izražene komorbiditete: hipertenziju, šećernu bolest, kardiovaskularnu bolest, respiratornu bolest, pretilost. Prema literaturi hipertenzija je evidentirana u 35% pacijenata, a dijabetes u 26% pacijenata.³⁵ Prema literaturi među komorbiditete udružene s većim rizikom za razvoj dugog COVID-a ubrajaju se i benigna hiperplazija prostate, fibromijalgija, anksioznost, erektilna disfunkcija, depresija, migrena, multipla skleroza.⁶

U ovom istraživanju najčešće zabilježeni simptomi jesu respiratorni simptomi u 56% pacijenta, dok se prema podatcima iz literature dispneja javlja u 10 – 40% pacijenata.^6,45 Opći simptomi zabilježeni su u 39% pacijenata, dok se u literaturi učestalost općih simptoma kreće od 17% u ambulantno liječenih do čak 72% u hospitaliziranih pacijenata. Prema literaturi opći simptomi su češći u pacijenata koji boluju od hipertenzije i šećerne bolesti, bez značajne razlike po spolu i dobi.^6,45 Učestalost kardiovaskularnih simptoma u ovom istraživanju iznosi 21%, što je slično postotcima u literaturi.^6,44 U ovom istraživanju neurološki simptomi su zabilježeni u 20% pacijenata, pri čemu iz literature znamo da se češće javljaju u nehospitaliziranih pacijenata, a njihova učestalost značajno pada cijepljenjem.^6,44,46

S obzirom na različite definicije bolesti i klasifikaciju remisije i izlječenja, podatci u literaturi o oporavku od dugog COVID-a nekonzistentni su. Potpuni oporavak nakon dvije godine postiže se tek u 7 – 10% slučajeva. Neke manifestacije dugog COVID-a poput srčane bolesti, šećerne bolesti, encefalomijelitisa i autonomne disfunkcije kronična su stanja.¹¹

U istraživanju nije korišten upitnik kojim bi se učinio aktivan probir na simptome dugog COVID-a, već su ih pacijenti sami trebali prijaviti liječniku. Postoji mogućnost da pacijenti nisu prijavili sve simptome niti su ih liječnici sve bilježili. Simptomi dugog COVID-a se preklapaju s drugim učestalim simptomima u ordinaciji obiteljske medicine – uključujući umor, slabost, nepodnošenje napora i kašalj, što čini zahtjevnim postavljanje dijagnoze dugog COVID-a. Neki simptomi (npr. gastrointestinalni i anksiozni simptomi) često su dio dugog COVID-a, ali rijetko im je pridružena ta dijagnoza. Problem bilježenja slučajeva dugog COVID-a opisan je i u literaturi, gdje je 6 – 20% simptoma udruženo s MKB-10 dijagnozom, a ostali su bilježeni u slobodnom tekstu. Prema literaturi, pacijenti starije životne dobi, žene i hospitalizirani koji prijavljuju simptome dugog COVID-a češće dobivaju i dijagnozu dugog COVID-a.^14,16

Ograničenja

Rezultati odražavaju rad liječnika obiteljske medicine na području grada Samobora i zbog dizajna studije ne mogu se primijeniti na RH. Podatci su prikupljeni retrospektivno na temelju medicinske dokumentacije pa postoji mogućnost da nisu zabilježeni svi slučajevi dugog COVID-a. Ograničenje studije je i problem medicinske dokumentacije, bilježenje simptoma koji potkrjepljuju dijagnozu dugog COVID-a, ekstrakcija podataka iz „slobodnog teksta“. U istraživanje nisu uključeni svi aspekti SZO-ove definicije dugog COVID-a, poput utjecaja na svakodnevno funkcioniranje.

Zaključak

U promatranom razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2022. COVID-19 je dijagnosticiran BAT ili PCR testom u 1.711 pacijenata, što je činilo četvrtinu osiguranika u trima ordinacijama obiteljske medicine. Iz te skupine izdvojeni su pacijenti koji su u razdoblju prikupljanja podataka razvili dugi COVID, a praćeni su od postavljanja dijagnoze do 1. travnja 2024. Pacijenti s pozitivnim testovima s liječnicima su komunicirali telefonski ili e-poštom, prema tadašnjim naputcima županijskih epidemioloških stožera. Najčešće je bolest imala blažu kliničku sliku, a liječena je simptomatski. Bolesnici su rijetko bili upućeni na dodatnu dijagnostičku obradu ili hitni bolnički prijam; timovi obiteljske medicine samostalno su zbrinjavali najveći broj bolesnika s COVID-19. Dugi COVID razvilo je 5,67% oboljelih od COVID-19. Češće se javljao u onih s težom kliničkom slikom i endokrinološkim komorbiditetima. Brojne nepoznanice u dijagnostici i liječenju dugog COVID-a predstavljale su i danas predstavljajuju velik stručni i znanstveni izazov pa tako i u radu liječnika obiteljske medicine, gdje je dodatan problem bilo bilježenje i šifriranje simptoma dugog COVID-a pomoću MKB-10 i u slobodnom zapisu liječnika. Alati poput International Classification of Primary Care (ICPC) koji mapiraju preciznije simptome još se ne primjenjuju u Hrvatskoj. Rad je prikaz učinjenog u datim naputcima i okolnostima u obiteljskoj medicini.

POPIS KRATICA

BAT – brzi antigenski test

GP – general practitioner

HZJZ – Hrvatski zavod za javno zdravstvo

ICPC – International Classification of Primary Care

N – apsolutni broj

NICE – National Institute for Health

MKB-10 – Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema

OR – odds ratio

p – p vrijednost

PCR – test lančane reakcije polimerazom

RTG – radiološka

SZO – Svjetska zdravstvena organizacija

% – postotak

INFORMACIJE O SUKOBU INTERESA

Autori nisu deklarirali sukob interesa relevantan za ovaj rad.

INFORMACIJA O FINANCIRANJU

Za ovaj članak nisu primljena financijska sredstva.

DOPRINOS AUTORA

Koncepcija ili nacrt rada: AVB, IB, NŠ, JJ, AGJ

Prikupljanje, analiza i interpretacija podataka: MVB, IB, NŠ, IC, AGJ

Pisanje prve verzije rada: AGJ

Kritička revizija: MVB, JJ, AGJ

Literatura

Tablica 1. COVID 19 – epidemiološki podatci

Table 1. COVID 19 – epidemiological data

Slika 1. – Figure 1. Učinjena dijagnostička obrada (N = 1711) / Diagnostic procedures (N = 1711)

Slika 2. – Figure 2. Komorbiditeti (N = 1711) / Comorbidities (N = 1711)

Tablica 2. COVID 19 – težina kliničke slike i liječenje

Table 2. COVID 19 – severity of clinical presentation and treatment

Tablica 3. Logistička regresija – utjecaj parametara na razvoj teškog oblika COVID-19 (N = 1711)

Table 3. Logistic regression – influence of parameters on the development of a severe COVID-19 (N = 1711)

Tablica 4. Dugi COVID – epidemiološki podatci

Tablica 4. Long COVID – epidemiological data

Tablica 5. Logistička regresija – utjecaj parametara na razvoj dugog COVID-a (N = 97)

Table 5. Logistic regression – impact of parameters on the development of long COVID (N = 97)