Review article

Obrazovanje učitelja u Hrvatskoj između dva svjetska rata

Štefka Batinić orcid.org/0000-0002-0001-0976 ; Hrvatski školski muzej, Zagreb, Hrvatska
Igor Radeka ; Sveučilište u Zadru, Odjel za pedagogiju, Zadar, Hrvatska

Abstract

Članak se bavi obrazovanjem učitelja u Hrvatskoj između dva svjetska rata, i to u kontekstu prosvjetne politike zajedničke države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevine Jugoslavije) te u kontekstu reformskih pedagoških ideja i pokušaja unutarnje reforme škole. Zakonom o učiteljskim školama iz 1929. učiteljsko je školovanje produženo sa četiri na pet godina, a promišljanja o potrebi obrazovanja budućih učitelja na višim školama i(li) fakultetima bila su više teorijski prinos raspravi nego realna i prihvatljiva mogućnost u ondašnjim prilikama. Učitelji su ipak dobili mogućnost nastavka formalnoga obrazovanja na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (od 1919.), a poslije i na Sveučilištu (fi lozofsko-pedagoška grupa predmeta). Inertnost države i njezine prosvjetne politike nadomještao je stručni aktivizam učitelja, koji se ogledao u organiziranju i pohađanju ferijalnih tečajeva od sredine 20-ih do sredine 30-ih godina radi osposobljavanja za nove metode rada u školi. Radna škola kao glavni cilj “didaktičko-metodičke obnove”, koju su inicirali učitelji, postala je i službeni metodički model rada u osnovnoj školi između dva rata.

Keywords

obrazovanje učitelja; Hrvatska; 1918. – 1941.

Hrčak ID:

334450

URI

https://hrcak.srce.hr/334450

Publication date:

31.12.2013.

Article data in other languages: english

Visits: 626 *