Liječ Vjesn 2025;147:235–245https://doi.org/10.26800/LV-147-7-8-1
Metodološka kvaliteta i transparentnost hrvatskih kliničkih smjernica
Methodological quality and transparency of Croatian clinical guidelines
Tanja Kovačević1 i Ana Jerončić2https://orcid.org/0000-0003-1621-1956
1 Klinika za dječje bolesti, KBC Split
2 Katedra za istraživanja u biomedicini i zdravstvu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu
SMJERNICE – standardi; KLINIČKA MEDICINA; MEDICINSKA DRUŠTVA; FOKUSNE SKUPINE; ANKETE I UPINICI; KVALITETA ZDRAVSTVENE SKRBI; POBOLJŠANJE KVALITETE; HRVATSKA
SAŽETAK. Svrha: Svrha ove studije bila je istražiti metodološku kvalitetu i transparentnost svih hrvatskih kliničkih smjernica (KS) objavljenih od 2004. do 2017. godine kao i čimbenike povezane s njihovom kvalitetom. Metode: Smjernice smo ocijenili uz pomoć validiranog upitnika Appraisal of Guidelines, Research and Evaluation instrument II (AGREE II). Koristili smo višestruku linearnu regresiju s ciljem identificiranja prediktora kvalitete te razgovore u dvije fokusne skupine kako bi dodatno istražili kvalitetu izrade i primjenu hrvatskih smjernica. Također, rezultate postignute ocjenjivanjem hrvatskih KS-a upitnikom AGREE II usporedili smo s istim rezultatima drugih država. Rezultati: Većinu smjernica razvila su stručna medicinska društva. Medijan rezultata upitnika AGREE II bio je nizak, 36% (IQR 28% - 42%) od maksimalnih 100%, a takve su bile i ukupne ocjene. Najbolje ocijenjene domene upotrijebljenim upitnikom bile su „Jasnoća-prezentacije-zaključaka“ i „Djelokrug-smjernica-i-njezin-cilj“ (medijan ≥ 59%). Međutim, preostale četiri domene dobile su vrlo niske ocjene (medijan 15 – 33%), a kvaliteta smjernica nije se poboljšala tijekom promatranog vremena. Smjernice koje su razvila medicinska društva imale su znatno lošije ocjene od onih koje su izradile vladine ili neslužbene radne skupine (12 – 43% po domeni). Raspravama u fokusnim skupinama kao čimbenici povezani s niskom kvalitetom utvrđeni su: neadekvatna metodologija, nedostatak implementacijskih sustava, nedostatak svijesti o potrebi za različitim profesijama i perspektivama u radnim skupinama te o uređivačkoj neovisnosti. Rezultati postignuti AGREE II procjenom hrvatskih i drugih nacionalnih smjernica (Čilea, Filipina, Kine, Meksika, Perua) gotovo su se u cijelosti podudarali, osim s rezultatima dobivenim procjenom japanskih smjernica, koje su bile visoko kvalitetne. Zaključak: Čimbenici za koje smo utvrdili povezanost s kvalitetom hrvatskih KS-a mogu pomoći stručnjacima koji izrađuju smjernice i onima koji vode edukaciju za poboljšanje kvalitete smjernica i to ne samo u Hrvatskoj, već i globalno.
PRACTICE GUIDELINES AS TOPIC – standards; CLINICAL MEDICINE; SOCIETIES, MEDICAL; FOCUS GROUPS; SURVEYS AND QUESTIONNAIRES; QUALITY OF HEALTH CARE; QUALITY IMPROVEMENT; CROATIA
SUMMARY. Background: The purpose of this study was to investigate the methodological quality and transparency of all Croatian clinical practice guidelines (CPG) published from 2004 to 2017, as well as factors related to their quality. Methods: We evaluated the guidelines using a validated questionnaire Appraisal of Guidelines, Research and Evaluation instrument II (AGREE II). Multiple linear regression was used with the aim of identifying predictors of quality and two focus groups to further investigate the quality of production and the implementation of national guidelines. Also, we compared our results achieved by evaluating the Croatian CPG using the AGREE II questionnaire with the same results from other countries. Results: Most guidelines were developed by professional medical societies. The median score of the AGREE II questionnaire was low, 36% (IQR 28%-42%) out of possible 100%, and so were the overall scores. The domains rated best by the questionnaire used were “clarity of presentation” and “scope and purpose” (median ≥59%). However, the remaining four domains received very low scores (median, 15–33%), and guideline quality did not improve over the observed time. Guidelines developed by medical societies scored significantly worse than those developed by government or unofficial working groups (12-43% per domain). Discussions in focus groups identified the following as factors associated with low quality: inadequate methodology, lack of implementation systems, lack of awareness of the need for different professions and perspectives in working groups, and editorial independence. The results obtained by AGREE II from the assessment of Croatian and other national guidelines (Chile, Philippines, China, Mexico, Peru) were almost entirely identical, except for the results obtained from the assessment of Japanese guidelines, which were of high quality. Conclusion: The factors for which we found a connection with the quality of Croatian CPGs can help experts who create guidelines and those who lead education to improve the quality of guidelines, not only in Croatia but also globally.
Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Ana Jerončić, dr. med.;https://orcid.org/0000-0003-1621-1956; Katedra za istraživanja u biomedicini i zdravstvu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu; Šoltanska 2A, 21000 Split, e-pošta:ajeronci@mefst.hr
Primljeno 25. veljače 2025., prihvaćeno 28. veljače 2025.
Originalni članak objavljen je u kolovozu 2022. u International Journal of Environmental Research and Public health1 s licencom CC koja dopušta slobodno dijeljenje i prilagodbu sadržaja bez pristanka časopisa uz uvjet da je izvorna studija citirana u novom radu (https://www.mdpi.com/openaccess). S obzirom na važnost ove teme u hrvatskom zdravstvu, odlučili smo se predložiti izdavanje skraćenoga vlastitog rada u Liječničkom vjesniku.
Kliničke smjernice (KS) su „... dokumenti koji sadrže preporuke za optimizaciju skrbi bolesnika donesene na temelju sustavno prikupljenih dokaza te procjene koristi i štete različitih terapijskih i ostalih opcija.“2 Primjena smjernica dokazano smanjuje raskorak između najnovijih znanstvenih saznanja i svakodnevnog rada s bolesnicima, kao i neprihvatljive razlike u pruženoj zdravstvenoj skrbi unutar pojedinog zdravstvenog sustava.3 Iako se pouzdane KS nužno temelje na kvalitetnim znanstvenim dokazima koji čine njihovu srž, prilikom izrade njihovih preporuka osim učinka terapije uzima se u obzir širok spektar čimbenika. To uključuje ne samo učinak terapije, već i sigurnost bolesnika, specifičnosti kliničkog okružja poput izvedivosti i prihvatljivosti preporuke, dostupnost određenog postupka za sve skupine bolesnika te optimalno korištenje resursa, sve s ciljem provođenja najbolje moguće kliničke prakse.4,5 Time se dokazano poboljšavaju ishodi liječenja, isplativost zdravstvenog sustava te održavanje standarda kvalitete zdravstvene skrbi.3 Međutim, treba uzeti u obzir da KS loše kvalitete mogu dovesti do suboptimalnih, neučinkovitih ili čak štetnih kliničkih praksi.6 Nadalje, iako kliničke smjernice imaju značajan potencijal, njihova kvaliteta neće imati željeni učinak na zdravstvenu skrb ako se sustavno ne osigura njihova implementacija u praksi.7
Hrvatski liječnički zbor (HLZ) objavljuje smjernice stručnih društava iz svih kliničkih područja u službenom časopisu Liječnički vjesnik.8 Liječnički vjesnik je 2012. izradio, a 2015. obnovio interne preporuke za izradu smjernica, koje se nalaze na mrežnim stranicama časopisa, a čije je poštovanje uvjet za objavu smjernica. Cilj našeg istraživanja bio je procijeniti metodološku kvalitetu i transparentnost svih KS-a objavljenih u Hrvatskoj od 2004. do 2017. te istražiti čimbenike koji su povezani s njihovom kvalitetom.
Metode
Za procjenu kvalitete smjernica upotrijebili smo validirani upitnik Appraisal of Guidelines, Research and Evaluation instrument II (AGREE II).9 Prema uputama korisničkog priručnika za upitnik AGREE II, preporučuje se da smjernice procjenjuju najmanje dva, a idealno četiri ocjenjivača.9 U tu svrhu angažirali smo četiri ocjenjivača različite ekspertize iz područja medicine i metodologije sinteze dokaza. Grupa ocjenjivača se sastojala od znanstvenog metodologa i specijalista za sintezu dokaza, liječnika hitne medicine, specijalista obiteljske medicine i specijalista pedijatrije. Za ocjenu visoke kvalitete korišten je prag od 60% ukupnih bodova, kako za ukupnu ocjenu smjernica tako i za ocjene pojedinačnih domena upitnika AGREE II.
Za utvrđivanje karakteristika smjernica koje određuju njihovu kvalitetu koristili smo linearnu regresijsku analizu.
Nadalje, da bismo dublje istražili čimbenike koji utječu na proces izrade kvalitetnih smjernica, proveli smo i kvalitativnu analizu putem dviju fokusnih skupina. Ispitanici su uključivali dionike u procesu izrade i implementacije KS-a. To su bili predstavnici stručnih društava HLZ-a, rukovoditelji bolničkih odjela/zdravstvenih institucija, liječnici iz primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite i jedan liječnik stomatolog te stručnjaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) uključeni u provedbu zdravstvenih politika. Njihova mišljenja i perspektive smatrali smo važnima za ciljeve našeg istraživanja. Ispitanici su pozvani na dobrovoljni razgovor pozivom licem u lice, telefonski ili porukom upućenom elektroničkom poštom. Svi su dali pismeni informirani pristanak prije sudjelovanja u razgovorima koji je uključivao i pristanak za objavljivanje anonimnih citata.
Konačno, kako bismo usporedili prosječnu kvalitetu hrvatskih smjernica na domenama upitnika AGREE II s rezultatima nacionalnih smjernica drugih zemalja, sustavno smo pretražili bibliografske baze podataka PubMed i Scopus kako bismo pronašli studije koje su analizirale reprezentativni uzorak nacionalnih smjernica alatom AGREE II.
Detaljan opis metodologije istraživanja dostupan je u originalnom radu.1
Etičko odobrenje za provođenje intervjua dobiveno je od Etičkog povjerenstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Softver SPSS 24.0 (IBM Corp, Armonk, NY) koristio se za statističku analizu dobivenih podataka.
Rezultati
U promatranom vremenskom periodu ukupno su objavljene 74 kliničke smjernice hrvatskih autora.
Većinu smjernica izradila su liječnička društva HLZ-a, i to njih 60 (81%). Pod vodstvom Ministarstva zdravstva napisano je 5 (7%), a 8 (11%) su napisale neslužbene radne skupine medicinskih stručnjaka dobrovoljaca. Izradu jedne KS vodila je udruga. Pet od 163 registriranih stručnih društava HLZ-a: dva onkološka društva te društva za gastroenterologiju, urologiju i kliničku prehranu sudjelovala su u razvoju gotovo polovice hrvatskih KS-a (32 KS ili 43%) (slika 1).
Najčešća tema smjernica bile su novotvorine (28 KS ili 38%), zatim su slijedila endokrinološka stanja (6 ili 8%), potom zarazne (6 ili 8%) i metaboličke bolesti (4 ili 5%). Većina KS-a bavila se liječenjem i dijagnostičkim postupcima, dok ih se samo osam (11%) bavilo prevencijom. Niti jedna KS nije bila usmjerena na zdravstvene poteškoće djece niti namijenjena bolesnicima.
Prosječna ukupna ocjena metodološke kvalitete i transparentnosti svih hrvatskih KS-a ispitana upitnikom AGREE II bila je niska, 36% (interkvartilni raspon, IQR 28% – 42%) od maksimalnih 100%. Sve su KS ocijenjene s manje od 50% od maksimalne ocjene, osim sedam KS-a, koje su postigle između 63 i 76%. Najbolje ocijenjene domene bile su „Jasnoća-prezentacije-zaključaka“ i „Djelokrug-i-svrha-smjernice“ s medijalnom ocjenom ≥59%, dok su ostale četiri domene dobile vrlo niske ocjene (15 – 33%) pri čemu su domene „Primjenjivost-smjernice“ i „Metodološka-kvaliteta-prikupljanja-i-sinteze-dokaza“ najniže ocijenjene. Konačna ocjena većine hrvatskih smjernica, na ljestvici od 1 do 7, bila je loša do osrednja (76% smjernica dobilo je do četiri boda) (tablica 1).
Odrednica metodološke kvalitete i transparentnosti smjernica, prema bodovima ostvarenima na cjelokupnom upitniku AGREE II kao i na pojedinim domenama, bila je vrsta tijela/organizacije pod čijim vodstvom se izrađuju nacionalne smjernice. Smjernice koje su razvijene pod vodstvom vladinih institucija procijenjene su kvalitetnijima za 37% u ukupnoj ocjeni te za 22 – 43% na svim domenama upitnika AGREE II u odnosu na smjernice HLZ-a (p ≤ 0,003). Smjernice koje su pak razvijene od strane neslužbenih radnih skupina/nevladinih organizacija imale su za 8% bolju ukupnu ocjenu te 12% bolje rezultate u domeni „Metodološka-kvaliteta-prikupljanja-i-sinteze-dokaza“ (p≤ 0,017) od smjernica HLZ-a. Tijekom vremena nije bilo poboljšanja kvalitete smjernica (p ≥ 0,131), osim što se ocjena za domene „Uključenost svih dionika u izradu smjernice“ i „Urednička-neovisnost“ prosječno povećavala za 2 – 3% godišnje. Također, ukupan broj organizacija koje sudjeluju u razvoju KS-a nije bio povezan s kvalitetom KS-a (p ≥ 0,156).
U usporedbi s nacionalnim smjernicama drugih zemalja: Čilea, Filipina, Japana, Kine, Meksika i Perua, kvaliteta hrvatskih smjernica bila je usporediva s drugim zemljama, osim Japana čije su smjernice jedine imale visoku kvalitetu i ocjene iznad granične vrijednosti od 60% na više domena AGREE II (slika 2). Smjernice ostalih promatranih zemalja, uključujući Hrvatsku, bile su niskokvalitetne i imale su isti obrazac. Najviše ocijenjene domene među njima bile su „Jasnoća-prezentacije-zaključaka“ i „Djelokrug-smjernice-i-njezin-cilj“ (koje su u Filipinima, Čileu i Hrvatskoj čak bile u prosjeku prihvatljive kvalitete), dok je domena s najnižom ocjenom bila „Primjenjivost-smjernice“, a za njom su slijedile „Metodološka-kvaliteta-prikupljanja-i-sinteze-dokaza“ i „Urednička-neovisnost“ (slika 2).
U raspravama u dvije fokusne skupine, načini na koje su percipirali KS razlikovali su se među ispitanicima. Dio ispitanika bio je uvjeren da uopće nema hrvatskih KS-a; neki su bili svjesni njihovog postojanja, ali su ih okarakterizirali kao metodološki niske kvalitete. Među nekim ispitanicima postoji predodžba da, ako i koriste KS, liječnici uglavnom koriste strane smjernice bez njihove prilagodbe lokalnom zdravstvenom okružju u kojem se primjenjuju. Tijekom rasprave ispitanici su gotovo u pravilu izražavali nerealna očekivanja kako KS mogu riješiti mnoge trenutne probleme našega nacionalnoga zdravstvenog sustava, i to uglavnom vezane uz organizacijska i financijska pitanja. Teme proizašle analizom razgovora obiju fokusnih grupa reflektiraju poimanje važnosti KS-a u zdravstvu naše zemlje kao i stavove koji u pravilu precjenjuju mogući učinak smjernica. S druge strane, upadljivo nedostatno znanje i pogrešna shvaćanja vezana za izradu, svrhu i implementaciju smjernica unaprijed onemogućuju njihovu sustavnu primjenu. Najvažniji citati ispitanika fokus-skupina vezani uz izradu, ali i iskustva i stavovi vezani uz implementaciju navedeni su u tablici 2. Potpuni popis citata se nalazi u originalnom članku.1
Rasprava
Metodološka kvaliteta i transparentnost hrvatskih KS-a nije zadovoljavajuća – ocjena kvalitete uz pomoć validiranog upitnika AGREE II procijenjena je znatno nižom od 60%.
Domene „Uključenost-svih-dionika-u-izradu-smjernice“ i „Urednička-neovisnost“ tijekom promatranog razdoblja pokazale su blago poboljšanje metodološke kvalitete. Sve ostale domene, pa i one najslabije ocijenjene, „Metodološka-kvaliteta-prikupljanja-i-sinteze-dokaza“ te „Primjenjivost-smjernice“ nisu se poboljšale. Nepostojanje trenda poboljšanja metodološke kvalitete smjernica tijekom ispitivanog perioda u zemlji kao što je naša, koja proizvodi niskokvalitetne smjernice, upućuje na manjkavost aktivnosti usmjerenih na poboljšanje kvalitete nacionalnih KS-a ili njihov potpun nedostatak.
Niskokvalitetne hrvatske KS uglavnom su razvijane pod vodstvom stručnih društava; bolje kvalitete bile su one razvijene od strane Ministarstva zdravstva ili neslužbenih radnih skupina. No, bez obzira tko je primarno zadužen za razvoj nacionalnih KS-a, stručna medicinska ili znanstvena društva, pojedine agencije ili tijela Ministarstva zdravstva, primjeri iz drugih zemalja s nacionalnim smjernicama loše kvalitete ukazuju na puno dublji problem razvoja KS-a.10–12,14–16 Naime, smjernice napisane od strane Ministarstva zdravstva pokazale su se u Hrvatskoj kao najkvalitetnije. Riječ je o smjernicama Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA), čija je izrada započela uz potporu Ministarstva zdravstva kao dio međunarodnog projekta MATRA, financiranog od Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske. Radnim skupinama prvih nekoliko smjernica bila je dostupna stalna pomoć međunarodnih konzultanata. Organizirano im je nekoliko radionica o pisanju preporuka koje su vodili renomirani međunarodni stručnjaci, a u oblikovanju preporuka sudjelovali su i članovi nizozemske radne skupine za upotrebu antibiotika te vanjski nezavisni recenzent. No, rezultati istraživanja iz drugih zemalja koje uglavnom proizvode niskokvalitetne smjernice pokazuju da odabir vladine agencije za nadzor nad pisanjem KS-a10,12 nad stručnim društvima11 ne osigurava proizvodnju smjernica visoke kvalitete, već bi strukturni okvir nadzora nad pisanjem smjernica trebalo poboljšati. Optimalan pristup za kvalitetnije smjernice možda bi u Hrvatskoj trebao uključivati tješnju suradnju između Ministarstva zdravstva i stručnih društava – kao nositelja medicinske struke – kako bi se iskoristile prednosti obiju strana i pružila podrška vlade te zakonodavne ovlasti, što daje veću težinu u implementaciji i praćenju. Uskom suradnjom ministarstva i stručnih društava mogao bi se osigurati sustav za praćenje primjene smjernica i evaluaciju njihove učinkovitosti, čime se brže i efikasnije može reagirati na eventualne nedostatke ili potrebe za prilagodbama. Takve smjernice mogu biti bolje integrirane s drugim zdravstvenim i socijalnim politikama, osiguravajući koherentan pristup zdravlju na nacionalnoj razini. Ispitanici fokus-skupina bili su uvjereni kako se objavljene nacionalne KS ne implementiraju u praksi i da ne postoji implementacijski plan u Hrvatskoj.1
Tijekom rasprava fokus-skupina iskristalizirao se primarni prijedlog vezan za strukturni okvir razvoja smjernica: određivanje ključnih smjernica na nacionalnoj razini koje su trenutno suboptimalne, a čemu bi trebalo prethoditi utvrđivanje svih trenutnih smjernica u uporabi (smjernice objavljene u službenom časopisu Liječničkom vjesniku te međunarodne smjernice koje su možda prevedene na hrvatski jezik, a možda i nisu, ali se često koriste).
Kao jedan od glavnih uzroka nezadovoljavajuće kvalitete hrvatskih smjernica identificiran je nedostatak metodološkog znanja, ali i pogrešne percepcije KS-a kao alata te pretjerana samouvjerenost u metodološko znanje među autorima KS-a1, što može ometati buduće usavršavanje i obuku članova radnih skupina.1 Dodatni čimbenici povezani s niskom kvalitetom KS-a, proizašli iz rasprava u fokus-skupinama, bili su: neadekvatna metodologija; nedostatak implementacijskih sustava; nedostatak svijesti o potrebi za uredničkom neovisnošću i nedovoljnom uključivanju stručnjaka različitih profesija u radne skupine za izradu smjernica. Iskustva drugih zemalja, poput Japana13 i Australije17, pokazuju kako je moguće poboljšati metodološku kvalitetu smjernica de novo, ali isto tako i usvojenih, prilagođenih ili kontekstualiziranih, i to zajedničkim djelovanjem više organizacija u cilju izgradnje socijalne infrastrukture za KS. Primarno se radi o stvaranju protokola za razvoj KS-a, dostupnom podučavanju autora nacionalnih smjernica metodologiji i unaprjeđenju vještina vezanih uz razvoj smjernica. Također, smatramo da bi bilo poželjno u skupine autora smjernica uključiti metodološke, ali i druge stručnjake, kao što su informacijski specijalisti i ekonomisti, te predstavnike bolesnika. Hrvatske radne skupine autora sastavljene su gotovo isključivo od liječnika, a rijetko kada od drugih zdravstvenih djelatnika. No, rezultati našeg istraživanja nisu pokazali povezanost između kvalitete smjernica i broja medicinskih udruženja/organizacija koje sudjeluju u pisanju KS-a, što pokazuje da samo količina medicinskog znanja nije dostatna za razvoj visokokvalitetnih smjernica. Isključivanjem dionika ili stručnjaka kao što su drugi zdravstveni djelatnici, stručnjaci u drugim profesijama, bolesnici i kreatori zdravstvene politike dosta se sužava perspektiva, a i ograničava kompetentnost radnih skupina te izglednost smjernica za implementaciju.
Alternativna strategija ponuđenim prijedlozima za unaprjeđenje izrade smjernica mogla bi biti procjena smjernica od strane vanjskih stručnih recenzenata i poboljšanje KS-a prije objave prema njihovim sugestijama. Stalna izloženost studenata medicine medicini utemeljenoj na dokazima i smjernicama tijekom studija može podići razinu znanja budućih korisnika i autora KS-a te poboljšati klimu utemeljenu na dokazima u zdravstvenom sustavu.
Ograničenje ovog istraživanja povezano je s upotrebom upitnika AGREE II. Ovaj instrument procjenjuje samo je li se u KS-ima navela odgovarajuća informacija, no ako je neka stavka uključena u izradu smjernica, ali to nije i zapisano/prijavljeno, takvo što ukupni rezultati procjene neće utvrditi. Nadalje, za razlikovanje visokokvalitetnih od niskokvalitetnih smjernica primijenili smo uobičajeno korištenu graničnu ocjenu od 60%18,19, iako ta granica još uvijek nije standardizirana. Potom, u rad su uključene smjernice objavljene do uključno 2017. godine. S obzirom na to da se strukturni okvir izrade KS-a u Hrvatskoj nije mijenjao tijekom promatranoga vremenskog razdoblja, kao i nakon njega, te da analiza nije ukazala na značajne promjene u kvaliteti smjernica tijekom tog razdoblja, može se pretpostaviti da će opisani izazovi i dalje biti prisutni. Ipak, za konačnu potvrdu ovih zaključaka bilo bi poželjno provesti dodatnu analizu za razdoblje 2018. – 2025.
Zaključak
Čimbenici za koje je utvrđeno da utječu na kvalitetu nacionalnih smjernica mogu pomoći dionicima koji razvijaju intervencije i obrazovne programe usmjerene na poboljšanje kvalitete smjernica u Hrvatskoj, ali i u drugim državama sa sličnim zdravstvenim sustavom.
INFORMACIJA O FINANCIRANJU
Studija je napravljena u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost, projekt No. IP-2014-09-7672 (Profesionalizam u zdravstvu).
DOPRINOS AUTORA
Koncepcija ili nacrt rada: TK, AJ
Prikupljanje, analiza i interpretacija podataka: TK, AJ
Pisanje prve verzije rada: TK, AJ
Kritička revizija: TK, AJ
LITERATURA
Slika 1. Slikovni prikaz povezanosti autora 74 hrvatske kliničke smjernice obzirom na broj smjernica koji su zajedno objavili od 2004. do 2017. (649 jedinstvenih autora, medijan – 11 autora po smjernici). Pojedini autor identificiran je putem svoje specijalizacije i dodijeljenog jedinstvenog slova abecede. Primjerice, „infektolog, a“ označava točno određenog autora.
Figure 1. The authorship landscape of 74 Croatian clinical practice guidelines considering the number of guidelines they published together from 2004 to 2017 (649 unique authors, median–11 authors per guideline). Authors are identified by specialty, followed by an index letter after the comma that uniquely identifies a person, e.g. ‘’specialist in infectious disease, a’’.
Slika 2. Distribucija prosječnih ocjena svih šest domena AGREE II među državama1,10–16 koje su upotrijebile ovaj instrument radi procjene metodološke kvalitete i transparentnosti svojih nacionalnih smjernica. Legenda slike pokazuje uključene države i istraživani vremenski period. Japan je jedina država koja je predočila rezultate visokokvalitetnih nacionalnih kliničkih smjernica13, dok su sve ostale identificirane kao smjernice loše kvalitete.
Figure 2. Standardized domain score distribution across six AGREE II domains among countries1,10–16 that used this instrument to evaluate the methodological quality and transparency of their national guidelines. The period studied and the country of origin are indicated in the legend of the figure. Japan was the only country reported to have high-quality guidelines13, whereas all others were classified as those with low-quality guidelines.
Tablica 1. Učinak različitih čimbenika na kvalitetu hrvatskih kliničkih smjernica (KS), prema domenama upitnika AGREE II
Table 1. Effects of different factors on quality of Croatian clinical guidelines (CG), shown by AGREE II domains
B – nestandardizirani regresijski koeficijent proizašao iz generaliziranih linearnih modela korištenjem godine objavljivanja, ukupnog broja tijela i vrste tijela odgovornih za izradu smjernica kao neovisnih varijabli / non-standardized regression coefficient, obtained by generalized linear models using year, total number of entities, and type of entities responsible for guideline development as independent variables; KS – klinička smjernica / CG – clinical guidelines; WGs – working groups.
* Vrijednosti za B prikazane su samo za značajnu povezanost / Values for B are shown only for significant association; † povezanost značajna na razini 0,1 / association significant at 0.1 level.
Tablica 2. Izdvojeni zaključci rasprava u fokus-skupinama, raspoređeni prema temama s reprezentativnim citatima ispitanika. Na pozadini svijetloplave boje istaknuta su netočna shvaćanja.
Table 2. Highlighted conclusions of discussions in focus groups, organized according to themes with representative participant quotations. Incorrect understandings are shaded with a light blue background.
KS – kliničke smjernice / CG – clinical guidelines; HZZO – Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje / CHIF – Croatian Health Insurance Fund; GD – guideline development
