Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.5673/sip.63.1.4
Spomenici devalvirane besmrtnosti
Emil Jurcan
orcid.org/0009-0004-0004-027X
; Sveučilište u Rijeci, DeltaLab – Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, Hrvatska
Sažetak
Jednu od promjena koju Zygmunt Bauman uočava u procesima tekuće modernosti je sve veće
favoriziranje trenutačnosti i prolaznosti, dok se istovremeno trajnost iz prednosti pretvara u
ograničenje. U takvim okolnostima nagovještava se jedna vrsta kulturnog prevrata uvjetovanog
“devalvacijom besmrtnosti”. Međutim, paralelno s procesom Baumanove devalvacije besmrtnosti
u svijetu se od 60-ih godina prošlog stoljeća odvija sve ubrzanija inflacija kulturne baštine.
Članak istražuje moguće uzroke te inflacije, kao i načine uspostavljanja novog odnosa do
materijalne zbilje kulturne baštine, temeljene na skrbi i reparaturi kao dio šire odgovornosti do
kulturne ekologije. Analizom je inflacija baštine dovedena u vezu s promijenjenom predodžbom
povijesnosti u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, što upućuje na koncept hiperzbilje kako
ga opisuje Jean Baudrillard. Pitanje značenja materije, koja se nalazi u srži svakog materijalnog
kulturnog artefakta, i njegovog novouspostavljenog odnosa do promijenjene društvene zbilje,
predmet je rasprave ovog članka. Razmatrajući aspekte takvog značenja u rasponu između autentičnosti
materije i njezina svojstva resursa rasprava vodi ka zaključku u kojemu se ocrtavaju
ograničenja u poimanju materijalne kulturne baštine kroz prizmu modernog racionaliteta, te
se stoga sugerira proširenje okvira njezine percepcije, služeći se hibridnim pojmovima kulturne
ekologije arhitekta Thomasa Willa i kvaziobjekata antropologa i sociologa Bruna Latoura.
Ključne riječi
modernost; baština; autentičnost; konzervatorstvo; reparatura
Hrčak ID:
336360
URI
Datum izdavanja:
9.10.2025.
Posjeta: 260 *