Pregledni rad
https://doi.org/10.5673/sip.63.1.7
Pravednost u gradu
Nebojša Zelić
; Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za filozofiju, Hrvatska
Sažetak
U gradovima danas živi više od polovice ljudi na planeti. Samo ova činjenica ukazuje na to da
trebamo gradovima u filozofiji politike, posebno u teorijama pravednosti, pridati veću pažnju
nego što joj se do sada davala. Slijedeći Wolffa i de-Shalita (2024) možemo kao glavne karakteristike
grada navesti institucionalnu jurisdikciju nad određenim teritorijem i ograničene ingerencije;
gustoću i pluralnost populacije na tom teritoriju; poseban kulturno-politički identitet
u odnosu na državu i cjelovitost sadržaja potrebnih za razvoj kreativnosti i ispunjenja raznih
načina življenja. Zbog svih karakteristika nije moguće na adekvatan način teorije pravednosti
zamišljene za državu samo primijeniti na gradove.
U ovom tekstu fokusirat ću se na dvije vrlo utjecajne teorije egalitarne pravednosti i pokušati
vidjeti kako se one mogu prilagoditi na posebne karakteristike grada. Prva je pravednost kao
pravičnost Johna Rawlsa koja sadrži načelo razlike koje kaže da su ekonomske i društvene
razlike opravdane samo ako maksimalno poboljšavaju položaj najslabije stojećih u odnosu na
alternativna uređenja. Budući da se ovo načelo primarno odnosi na prihod i bogatstvo ono je
problematično kao takvo za stupanj grada jer distribucija prihoda i bogatstva prvenstveno ovisi
o državnim politikama i zakonima. Ipak, ingerencija grada je pružanje mnogih javnih službi
i distribucija javnih dobara. U tom smislu je potrebno mijenjati načelo razlike, da se položaj
najslabije stojećih poboljšava ne samo distribucijom materijalnih dobara već kvalitetom i dostupnošću
javnih službi.
Druga teorije jest ona Marthe Nussbaum utemeljena ne na dobrima već na sposobnostima.
Pravednost u ovom slučaju od nas zahtijeva razvoj raznih sposobnosti koje utječu na dobrobit
građana. U ovom kontekstu posebna je važna sposobnost koju Nussbaum spominje, a to je
sposobnost pripadanja. Na nivou grada ona označava osjećaj mjesta, osjećaj da se u gradu
mogu razviti razni potencijali koje ljudi imaju. Grad je više zajednica nego što je to država,
zbog gustoće naseljenosti radnje drugih ljudi puno direktnije utječu na naše svakodnevne živote.
Osjećaj pripadnosti gradu kao osjećaj vlastitog mjesta drugačiji je nego osjećaj pripadnosti
državi i zahtijeva drugačije gradske politike i prema prostoru i prema javnim servisima.
Ključne riječi
pravednost; grad; egalitarizam; sposobnosti; javne službe; vrline
Hrčak ID:
336363
URI
Datum izdavanja:
9.10.2025.
Posjeta: 309 *