Sažetak sa skupa
Eozinofilni sijalodohitis – iskustva iz tercijarnog centra
Antonija Mišković
orcid.org/0000-0002-8483-3856
; OB "Dr. Josip Benčević", Slavonski Brod, Odjel za otorinolaringologiju, Ulica Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Hrvatska
Andrijana Jović
orcid.org/0000-0002-9464-5947
; KBC Zagreb, Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku neuroradiologiju, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska
Vesna Vukičević Lazarević
orcid.org/0000-0001-8145-6840
; Specijalna bolnica za plućne bolesti, Rockefellerova 3, 10000 Zagreb, Hrvatska
Rea Taradi
; KBC Zagreb, Klinički zavod za patologiju i citologiju, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska
Irena Ivković
orcid.org/0009-0000-1781-1430
; KBC Zagreb, Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Uvod: Eozinofilni sijalodohitis (ES) upalna je bolest velikih žlijezda slinovnica obilježena ponavljajućim
oteklinama, svrbežom kože i mukoznim čepovima bogatim eozinofilima. Često je udružen s drugim Th2-
posredovanim stanjima poput eozinofilnog kroničnog rinosinuitisa, astme ili atopijskog dermatitisa. Prema
Baeru (2017.) obvezni kriteriji uključuju rekurentnu oteklinu slinovnice i mukozne čepove bogate
eozinofilima, uz isključenje drugih uzroka ili kombinaciju neobaveznih čimbenika koji postavljaju sumnju na
ES (eozinofilija u krvi, povišen IgE, povezana atopijska bolest, dilatacija duktusa, periduktalna infiltracija
eozinofilima, isključenje bolesti povezane s imunoglobulinom G4). Carey i sur. (2020.) ističu važnost
kombinacije kliničkih simptoma, radiološke dilatacije duktusa bez sijalolitijaze i dokaza eozinofila u aspiratu
odvodnog kanala slinovnice. Cilj rada: Prikazati naša iskustva s bolesnicima kod kojih je postavljena sumnja
na ES na temelju ultrazvučnih nalaza s naglaskom na dijagnostičke poteškoće. Ispitanici i metode: U
trogodišnjem razdoblju analizirano je 10 bolesnika s rekurentnim oteklinama slinovnica i ultrazvučno
potvrđenom dilatacijom kanala bez znakova sijalolitijaze, što je potvrđeno MR sijalografijom. Prikupljeni su
demografski, klinički i laboratorijski podaci te je provedena citološka analiza sline. Rezultati: Većina bolesnika
bile su žene (9/10) medijana dobi 53 godine (40-68). Najčešće su bile zahvaćene dvije nasuprotne velike
žlijezde slinovnice, uglavnom parotide. Svrbež kože nad žlijezdom prijavilo je 9/10 bolesnika, a 5/10 imalo je
pogoršanje povezano s obrokom. Eozinofili u slini potvrđeni su u 7/10 bolesnika. Medijan IgE iznosio je 55,9
kIU/L (1–555), a u 4/10 bolesnika vrijednost je bila iznad referentne granice. Eozinofilija u krvi zabilježena je
u 2/10 bolesnika, a CRP i SE bili su uredni ili blago povišeni. Primjenom gore navedenih kriterija, sedamoteklinama slinovnica, osobito one sa svrbežom ili udruženim atopijskim bolestima, potrebno je usmjeriti na
ultrazvučnu obradu. Ako se potvrdi dilatacija kanala bez konkrementa, citološka analiza sline jednostavna je i
dostupna metoda koja omogućuje pouzdanu potvrdu dijagnoze ES.
bolesnika klasificirano je kao vjerojatni ES, a tri kao mogući ES. Zaključak: Bolesnike s ponavljajućim
Ključne riječi
oteklina žlijezda slinovnica; citološka analiza sline; atopija; IgE
Hrčak ID:
336404
URI
Datum izdavanja:
10.11.2025.
Posjeta: 140 *