Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5673/sip.63.2.7
Preispitivanje socio-ekološke otpornosti: pouke iz pandemije COVID-19 i modela odrasničke krafne
Branko Ančić
orcid.org/0000-0003-1438-2647
; Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska
Jelena Puđak
; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska
Mladen Domazet
orcid.org/0000-0002-9870-9485
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Tomislav Cik
orcid.org/0009-0005-0360-981X
; Društvo za oblikovanje održivog razvoja, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Ovaj rad razvija socio-ekološko razumijevanje društvene otpornosti smještajući odgovore na
pandemiju bolesti COVID-19 u šire konfiguracije kulturnih orijentacija, društvenih temelja i
socio-metaboličkih pritisaka. Nadovezujući se na rasprave o otpornosti u ekologiji i društvenim
znanostima, rad argumentira da se otpornost ne može svesti isključivo na sposobnost „povratka
u prijašnje stanje“ niti na institucionalnu spremnost, budući da društva mogu biti otporna i u
nepoželjnim stanjima, te da kratkoročna uspješnost u kriznim situacijama može koegzistirati s
dugoročnom ekološkom ranjivošću. Kako bi operacionalizirao ovu perspektivu, rad primjenjuje
socio-ekološki model odrasničke krafne („degrowth donut“), koji mapira položaje država
u odnosu na siguran i pravedan prostor djelovanja. Koristeći teorijski utemeljen komparativni
dizajn, analiza obuhvaća pet europskih zemalja — Austriju, Hrvatsku, Njemačku, Italiju i
Španjolsku — kroz odabrani skup od 18 indikatora koji proizlaze iz biofizičkih granica, sociometaboličkog
protoka te kulturno-institucionalnih i društvenih dimenzija. Rezultati pokazuju
da se razlike u uspješnosti odgovora na pandemiju najjasnije povezuju s razlikama u kulturnim
i društvenim indikatorima (primjerice percipirani demokratski deficit, zadovoljstvo životom,
percepcija zdravlja i društvena jednakost), dok zemlje s boljim kratkoročnim pandemijskim
ishodima često istodobno bilježe veći biofizički prekoračaj, osobito u pogledu emisija CO₂ i
materijalne potrošnje. Nalazi upućuju na strukturni paradoks u središtu suvremenih rasprava
o otpornosti: neposredna sposobnost prilagodbe može biti omogućena socio-metaboličkim
režimima koji dugoročno narušavaju socio-ekološku stabilnost. Rad zaključuje da odrasnička
krafna predstavlja heuristički alat za komparativnu procjenu otpornosti, koji osvjetljava nužne
kompromisne odnose i podupire pomak od upravljanja krizama prema promišljenoj socioekološkoj
transformaciji.
Ključne riječi
društvena otpornost; socio-ekološki sustavi; COVID-19; odrast; model krafne; siguran i pravedan prostor djelovanja; socio-metabolizam; kulturne orijentacije
Hrčak ID:
342174
URI
Datum izdavanja:
30.10.2025.
Posjeta: 797 *