Temeljne odrednice i izazovi u izobrazbi iz gerijatrije

Deskriptori

GERIJATRIJA – edukacija; KURIKUL; DODIPLIMSKA MEDICINSKA EDUKACIJA; POSLIJEDIPLOMSKA MEDICINSKA EDUKACIJA; STALNA MEDICINSKA EDUKACIJA; GERIJATRIJSKA PROCJENA; ZDRAVSTVENA SLUŽBA ZA STARIJE OSOBE; TIM ZA MEDICINSKU SKRB; AGEIZAM

SAŽETAK. Do produljenja životne dobi dolazi zahvaljujući velikom napretku medicine. Više je od 900 milijuna ljudi starijih od 65 godina, a sredinom stoljeća bit će ih oko dvije milijarde. U starijoj životnoj dobi, međutim, raste broj kroničnih bolesti, stoga je jasno da načela gerijatrije moraju biti sastavni dio kontinuirane izobrazbe u svim zdravstvenim obrazovnim institucijama i institucijama koje se bave srodnim specijalnostima. Nastavni programi u gerijatriji moraju biti prilagođavani novim smjernicama i trendovima izobrazbe. Potrebno je uvoditi raznovrsne metode izobrazbe i inovativne programe te unaprjeđivati znanja i vještine nastavnika u poučavanju iz gerijatrije. U današnjem društvu prisutan je ageizam, stereotipni podcjenjivački stav o starijim osobama. Stariji se percipiraju kao manje vrijedni zbog činjenice da se procesom starenja povećavaju zdravstvene tegobe. Liječnici se susreću s neizvjesnošću kada se brinu o starijim osobama ili se javlja depresija i frustracija zbog smrti njihovih pacijenata. Razvijanje multidisciplinarnosti i izobrazba otklanjaju predrasude i diskriminacijske prakse prema starijima. Sveobuhvatna gerijatrijska procjena i strateški planovi za individualizirano liječenje stoga moraju postati imperativ zdravstvenog sustava jer utječu na izbor, vrstu, potrebu i trajanje liječenja. Cilj je rada prikazati važnost kontinuiranog provođenja gerijatrijske izobrazbe tijekom diplomskog, specijalističkog i poslijediplomskog studija te neophodnost multidisciplinarnosti u skrbi za starije.

Descriptors

GERIATRICS – education; CURRICULUM; EDUCATION, MEDICAL, UNDERGRADUATE; EDUCATION, MEDICAL, GRADUATE; EDUCATION, MEDICAL, CONTINUING; GERIATRIC ASSESSMENT; HEALTH SERVICES FOR THE AGED; PATIENT CARE TEAM; AGEISM

SUMMARY. The extension of life expectancy is due to significant advancements in medicine. More than 900 million people are over the age of 65, and by the middle of the century, this number will reach around two billion. In older age, however, the number of chronic illnesses increases, making it clear that the principles of geriatric medicine must be an integral part of ongoing education in all healthcare educational institutions and those dealing with related specialties. Geriatric curricula must be adapted to new guidelines and educational trends. It is necessary to introduce diverse teaching methods and innovative programs, as well as to improve the knowledge and skills of educators in teaching geriatrics. Ageism – a stereotypical and dismissive attitude toward older people – is present in today^’s society. Older individuals are perceived as less valuable due to the increase in health problems that come with aging. Physicians often face uncertainty when caring for older patients or may experience depression and frustration due to the death of their patients. Developing multidisciplinarity and education helps eliminate prejudice and discriminatory practices toward the elderly. Comprehensive geriatric assessment and strategic plans for individualized treatment must become priorities in the healthcare system, as they influence the choice, type, need, and duration of treatment. The aim of this paper is to highlight the importance of continuous geriatric education during undergraduate, specialist, and postgraduate studies, as well as the necessity of a multidisciplinary approach to elderly care.

Adresa za dopisivanje:

Doc. dr. sc. Arnela Redžović,https://orcid.org/0009-0005-2764-5751, Klinika za tumore, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, KBC Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka, e-pošta:arnela.redzovic@kbc-rijeka.hr

Primljeno 29. svibnja 2025., prihvaćeno 3. studeni 2025.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) starija je osoba ona u dobi od 65 godina ili više, stara osoba od 75 godina ili više, a vrlo stara osoba je ona u dobi od 85 godina ili više. Prema podatcima Eurostata iz 2021. godine 21% stanovništva Europske unije bilo je u dobi od 65 godina i više, a udio onih najstarijih iznosio je 6%. Udio osoba u dobi od 80 i više godina porastao je u svim državama članicama osim u Švedskoj (5%). U nekim se državama članicama Europske Unije (EU) taj udio više nego udvostručio. Tako se u Litvi, Hrvatskoj i Sloveniji s 2% 2001. godine povećao na 6% 2021. godine. Do 2030. godine svaka peta osoba bit će starija od 65 godina.¹ Prema popisu stanovništva sredinom 2022. godine Republika Hrvatska (RH) imala je 3.855.641 stanovnika, od toga 1.860.511 muškaraca i 1.995.130 žena, a u 2023. nastavlja se kontinuirano starenje stanovništva. Prosječna starost ukupnog stanovništva RH iznosila je 44,4 godine (muškarci 42,6 godina, žene 46,1 godina), što ga svrstava među najstarija stanovništva u Europi. Hrvatska je država s najvećim udjelom stanovništva u dobi između 60 i 74 godine (20,6%), a prema Eurostatu iz 2023. godine očekivana dob trajanja života je 76 godina.^1,2

Razumijevanje demografskih kretanja i dinamike starijih osoba preduvjet je stvaranja održiva zdravstvenog sustava i glavni uvjet oblikovanja razvojnih izazova s kojima se svijet suočava u 21. stoljeću. Najdugovječnija američka studija o ljudskom starenju poznata kao Baltimore Longitudal Study of Aging (BLSA) pokazala je da promjene do kojih dolazi starenjem ne dovode neizbježno do bolesti. Ne postoji jedinstveni, kronološki slijed ljudskog starenja jer svi starimo drugačije. Zapravo, u pogledu promjena i razvoja, više je razlika među starijima nego među mlađima. Neki ljudi se doimaju mlađe ili starije od dobi koju zaista imaju.³ Fried i suradnici prvi su uveli pojam krhkost (engl. fraility), što podrazumijeva slabost, umor ili usporenost starijih ljudi.⁴ Skupina stručnjaka predložila je promjenu naziva ‘krhkost’ u ‘gerastenija’, čime se ostaje u duhu grčkog i latinskog jezika.⁵ Oko 4–16% stanovništva starijeg od 65 godina smatra se gerasteničnim.⁶ Naime, u starijih osoba često je prisutna i atipična prezentacija bolesti zbog procesa starenja organa i organskih sustava. Atipična prezentacija bolesti podrazumijeva prisutnost simptoma i znakova koji se na prvi pogled ne čine povezanima s patofiziologijom osnovne bolesti. Primjeri su iznenadni gubitak pažnje, oligurija ili nepokretnost kao simptomi upale mokraćnog sustava ili upale pluća. Na prezentaciju kliničke slike utječu i biopsihosocijalni, tjelesni, biološki, duševni i društveni čimbenici. Naime, promjene u socijalnoj dimenziji, uzrokovane npr. smrću partnera ili preseljenjem u dom, mogu imati posljedice na psihičko i tjelesno zdravlje starije osobe.^7,8 Te česte netipične pojavnosti ili simptomi dio su gerijatrijskog sindroma koji obuhvaća 5 „N“: nepokretnost, nesamostalnost, nestabilnost, nekontrolirano mokrenje, negativne ishode liječenja i polipragmaziju u gerijatrijskog bolesnika.^9,10

Cilj je rada prikazati provedbu kontinuirane izobrazbe i izvornog sadržaja tijekom diplomske, poslijediplomske i specijalističke izobrazbe iz gerijatrije te neophodnost multidisciplinarnosti u skrbi za starije.

Gerijatrija u diplomskom studiju medicine

Ignatz Nascher (1863. − 1944.) američki je gerijatar koji je prvi put uveo izraz gerijatrija.¹¹ Britanska liječnica Marjory Warren najviše je doprinijela razvoju gerijatrije. Vodila je bolnicu za starije, a njezina je ideja bila poboljšanje odnosa prema starijima u lokalnoj zajednici uvođenjem programa aktivne rehabilitacije te poticanjem zdravog starenja. Warren je također provodila specifičnu izobrazbu studenata medicine u skrbi za starije kronične bolesnike.¹² Britansko gerijatrijsko društvo osnovano je 1947. godine, a 1948. godine postalo je dio Nacionalne zdravstvene službe (engl. National Health Sevice, NHS). Gerijatrija je priznata specijalnost unutar Europskog udruženja specijalista (engl. Union Européenne des Médecins Spécialistes, UEMS) od 1997. godine.¹³ Europsko gerijatrijsko društvo (engl. European Union Geriatric Medicine Society, EuGMS) osnovano je u lipnju 2000., a službeno je krenulo s radom u kolovozu 2001. godine. Misija društva bila je razvoj i kontinuirana izobrazba iz gerijatrije te pružanje gerijatrijske skrbi svim starijim građanima EU-a.¹⁴

Provođenje izobrazbe nije napredovalo zbog nepostojanja nacionalnih strategija i mjera. Diplomska izobrazba provodila se na vrlo neujednačen način, i s obzirom na sadržaj i s obzirom na duljinu trajanja.¹⁵ Delegati i promatrači UEMS-a te SZO izrazili su zabrinutost zbog nedostatka napretka u poboljšanju gerijatrijske izobrazbe. UEMS je 2014. godine donio smjernice nastavnog plana i programa diplomske nastave u skladu s postojećim smjernicama drugih gerijatrijskih udruženja (American Geriatrics Society, AGS; Australian & New Zealand Society for Geriatric Medicine, ANZSGM; British Geriatrics Society, BGS; International Association of Gerontology and Geriatrics, IAGG). U Planu je zacrtano deset ciljnih točaka, kao i provedba kliničke prakse, stjecanje profesionalnih kompetencija, stručnih znanja te praktičnih vještina i postupaka (engl. Entrustable professional activities, EPA).¹⁶ Europski kurikul iz 2014. godine uspostavljen je Delphijevim konsenzusom četrdeset i devet panelista. Preveden je i upućen svim članicama EU-a. Sastojao se od šest tematskih cjelina: posebnosti gerijatrijske skrbi, biologija starenja i nastanka kroničnih bolesnih stanja, gerijatrijski sindromi, gerijatrijska procjena i dijagnoza, terapija i posebnosti skrbi za gerijatrijske pacijente, rano prepoznavanje sveobuhvatnih gerijatrijskih potreba te njihovo zbrinjavanje (tablica 1, tablica 2).^17,18 Diplomska gerijatrijska izobrazba danas se provodi u 95% država EU-a.¹⁹ Iz dosadašnjih istraživanja nepoznat je način izobrazbe te se i dalje smatra da je nastavni plan i program neujednačen.²⁰ Najvažnija su stremljenja gerijatrijskih društava stoga usmjerena tomu da izvedbeni nastavni planovi postanu usklađeni i transparentni.²¹ Studije Teaching Geriatrics in Medical Education (TeGeME) provedene u 72 države na svim kontinentima predložile su praćenje izobrazbe putem rezultata GERIND, kako bi se utvrdila kvaliteta gerijatrijske izobrazbe. U grupi A države su sa starom populacijom, ali sa slabom gerijatrijskom izobrazbom u kojoj je RH (GERIND je ispod 25 odnosno 19,7).²² U RH za sada ne postoji diplomska izobrazba iz gerijatrije u programima koji se izvode na hrvatskom jeziku.

U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) diplomska izobrazba provodila se u 57% medicinskih ustanova 2008. godine, a u 63% 2013. godine. Britanski kurikul je 2023. godine dorađen i prilagođen europskom kurikulu.^23,24 Medicinski fakultet u Bristolu je 2017. godine potpuno promijenio izvedbu diplomskog kurikula na takav način da se tijekom prve godine studija tijekom osamnaest tjedana pripravništva koje se naziva ‘Complex Medicine in Older People’ (CMOP) studenti susreću sa starijim pacijentima. COMP obuhvaća osamnaest prikaza slučajeva iz područja interne medicine, gerijatrije i palijativne medicine o kojima studenti raspravljaju. Cilj CMOP-a jest učenje temeljnih odrednica gerijatrijske izobrazbe, s naglaskom na holistički pristup prema pacijentu. Model CMOP danas primjenjuje sedam akademskih centara diljem jugozapadnog dijela UK-a, što pokazuje da su sveučilišta vrlo važan čimbenik očuvanja nacionalnog i profesionalnog identiteta.²⁵

Specijalizacija i poslijediplomski studij iz gerijatrije u Europi

The European Academy for Medicine of Ageing (EAMA) prvi je put predstavila poslijediplomski studij 1995. godine. UEMS je 2001. godine objavio dorađeni dokument za poslijediplomsko usavršavanje iz gerijatrije koji je imao cilj unaprijediti specijalističko znanje. Međutim, utvrđeno je da se u 2006. godini samo u dvadeset i dvije države EU-a provodi poslijediplomska nastava. Te iste godine šesnaest država prepoznalo je gerijatriju kao specijalizaciju u trajanju od četiri do pet godina, a devet njih kao subspecijalizaciju. Poboljšanje je utvrđeno 2013. godine kada je devetnaest država EU-a provodilo stručno usavršavanje iz gerijatrije, a u devet država postojala je subspecijalizacija iz gerijatrije. Gerijatrijska društva UEMS-GMS, EAMA i EuGMS sastavila su novi kurikul 2016. godine s četiri nastavna sadržaja. Kurikul je dorađen 2018. godine s namjerom usmjerenosti na ishode učenja. Sastojao se od trideset i šest tematskih cjelina. Preveden je na nekoliko jezika i uspješno proveden na mnogim europskim sveučilištima.²⁶ No izobrazba i dalje nije bila ujednačena te je donesen i dokument Europskih standarda izobrazbe iz gerijatrije u suglasju s europskim kurikulom.²⁷ Dokument je ostavio prostor za nadogradnju regionalnih osobitosti u gerijatrijskoj izobrazbi svih članica. Međutim, temeljne odrednice svih smjernica za poslijediplomsku izobrazbu iz gerijatrije morale bi uključiti komunikacijske i tehničke vještine, dobru kliničku prosudbu, empatiju, kao i osvješćivanje, odnosno prosvjećivanje lokalne zajednice o problemima i potrebama starijih osoba.^27,28 Glavni ciljevi stručnog usavršavanja jesu znati primijeniti sveobuhvatnu gerijatrijsku procjenu, voditi pacijenta s gerijatrijskim sindromima, dijagnosticirati i liječiti akutne bolesti starijih s komorbiditetima, poticati rehabilitaciju starijih, znati planirati otpust starijih iz bolnice (koordinacija službe), procijeniti je li starija osoba za smještaj u ustanovu za dugotrajnu njegu i skrb ili za palijativnu skrb te multidisciplinarna suradnja (tablica 3).²⁶ Gerijatar specijalist treba dati poseban značaj farmakoterapiji, razviti holistički pristup, etičke principe i načela te se treba obvezno uključiti u znanstvenoistraživački rad.

Gerijatrija danas postoji kao samostalna medicinska specijalizacija ili kao subspecijalizacija. U Njemačkoj i Francuskoj postoje oba modela. U Njemačkoj su liječnici obiteljske medicine odgovorni za koordinaciju dijagnostike i liječenje gerijatrijskih pacijenata. Uz posebnu izobrazbu mogu steći kvalifikaciju te postati specijalisti gerijatrije.²⁸ Trajanje specijalizacije iz gerijatrije je pet godina, a prve su dvije godine dio zajedničkog debla internističkih struka.

U Hrvatskoj je uveden program specijalističkog usavršavanja iz gerijatrije u akademskoj godini 2023./2024. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu osigurao je obveznu tromjesečnu teorijsku izobrazbu. Sveučilišni poslijediplomski specijalistički studij iz gerijatrije obuhvaća 21 obvezni i četiri izborna predmeta. Petogodišnji program specijalizacije iz gerijatrije uključuje zajedničko internističko deblo u trajanju od 22 mjeseca i poseban dio programa specijalizacije iz gerijatrije u trajanju od 33 mjeseca.

Tijekom specijalizacije specijalizant vodi dnevnik rada i mora ga se poticati na izradu portfolia i aktivno sudjelovanje u znanstvenoistraživačkim projektima, skupovima, kao i na objavljivanje radova u časopisima. Periodično se izvršavaju provjere kliničkih vještina, raspravlja se o slučajevima pacijenata i dobivaju se povratne informacije suradnika, medicinskog osoblja, o napredovanju specijalizanta. Ako se kod specijalizanta javi neuspjeh, mentor poduzima korektivne mjere poput pojačanog nadzora, pomnijeg usmjeravanja, a prema potrebi ga isključuje iz daljnje izobrazbe. Smjernice za izradu i provedbu programa specijalizacije omogućavaju svakoj državi da samostalno procijeni koliko će se često provoditi procjene napretka specijalizanta tijekom specijalističkog usavršavanja.²⁸ Irski poslijediplomski studij primjer je svim državama u tome kako svoje nacionalne kurikule oplemeniti jer je nadopunio i nadogradio nedostatke europskog kurikula. Tijekom pet godina izobrazbe kurikul stavlja težište na provedbu praktične terenske nastave, na prikaze slučaja pacijenata, redovite provjere znanja i znanstvenoistraživački rad.²⁹

Gerijatrijsko obrazovanje može se odvijati u jednoj ustanovi ili u mreži institucija koje mogu pružiti izobrazbu u punom opsegu kliničkih znanja i vještina. Mreža bi ipak trebala uključivati akutnu bolnicu, a sve institucije u mreži moraju biti priznate na nacionalnoj i europskoj razini. Centri za izobrazbu se akreditiraju, a očekuje se da prolaze redovite unutarnje nadzore kvalitete. Vanjski nadzor ustanova nije obvezan, no u budućnosti se preporučuje njihova akreditacija od UEMS-a.^27,28

Izazovi razvoja gerijatrijske izobrazbe

Profesor Nicholas Coni je 1996. godine izjavio: „Gerijatrija je previše važna da bi se prepustila gerijatrima“ i predvidio da će se stručnjaci svih specijalnosti u budućnosti baviti gerijatrijom. Gerijatrica iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) dr. Mary Tinetti također je prije više desetljeća uvidjela da je potrebno podučavanje svih zdravstvenih djelatnika temeljnim gerijatrijskim odrednicama.³⁰ Gerijatrija se tijekom povijesti oslanjala na timski rad jer starije osobe imaju brojne komorbiditete te zahtijevaju multidisciplinarni pristup zbrinjavanja, uključujući zdravstvene stručnjake različitih specijalnosti, socijalne radnike i njegovatelje. Cilj multidisciplinarnih timova jest da izrade individualizirane planove, strategije liječenja i skrbi za starije osobe.^31,32

Gerijatrijska je izobrazba ključ zdravog starenja te je obveza svih država EU-a provoditi kontinuiranu izobrazbu u svim zdravstveno-obrazovnim institucijama, a nastavni sadržaji i programi moraju biti usklađeni i ujednačeni.^33,34 U sklopu izvedbenih planova moraju se odrediti točna mjesta stjecanja vještina, znanja i kompetencija (akutni gerijatrijski odjeli u sklopu bolnica, gerijatrijski odjeli i ambulante, dnevne bolnice, domovi zdravlja, domovi za starije, ordinacije, kućni posjeti, telemedicina).^35–38 Zacrtani sustav gerijatrijskog certificiranja trebao bi biti pod nadzorom nacionalnih zdravstvenih agencija, sveučilišta, profesionalnih i znanstvenih udruženja.³⁹ Sustavna i sveobuhvatna digitalizacija zdravstvenog sustava pomaže u koordinaciji rada i izobrazbi.⁴⁰ Problem većine država jest nedostatak nastavnika iz gerijatrije, primarno zbog brojnih administrativnih ili istraživačkih opterećenja.⁴¹

Ageizam odnosno uvjerenje da stariji imaju manju vrijednost zbog smanjenja tjelesnih i mentalnih sposobnosti javlja se u 70–91% populacije.⁴² Na ageizam utječu i kulturološka poimanja o stanovništvu koje stari. Nepovoljne percepcije djece o starosti češće su u zapadnim u odnosu na azijske države, te u najprogresivnijim i industrijaliziranim državama.⁴³ Liječnici mlađim osobama pristupaju s entuzijazmom, dok se prati pad empatije i skrbi za starije.⁴⁴ Nedostatan je broj objavljenih recenziranih članaka, što ograničava sposobnost istraživača da se utvrdi točan podatak o interesu studenata za gerijatriju. Nedostatan je i broj studija koje uspoređuju zanimanje studenata za gerijatriju u razvijenim zemljama u odnosu na nerazvijene. Studenti navode da su razlozi za malen interes nedovoljno znanje o starijima i manje profesionalne mogućnosti napredovanja u području gerijatrije.^45–47 Utvrđeno je, naime, da poticanje što ranijeg susreta studenata sa starijim osobama povećava njihovo zanimanje za gerijatriju.⁴⁶ Primjer je toga program HELP koji se provodi u SAD-u, a uključuje volontiranje mladih tri sata tjedno na akutnom gerijatrijskom odjelu (engl. Acute Care of the Elders, ACE).⁴⁹

Zadaća gerijatrijskih društava i SZO-a jest da ustrajno pružaju potporu svim državama u osmišljavanju nacionalnih smjernica i kurikula s ciljem trajne izobrazbe, kao i da potiču zanimanje što većeg broja mladih studenata za gerijatriju.⁵⁰ Izobrazba je najbolja strategija za suočavanje s ageizmom i za njegovo nadvladavanje u svijetu te uspostavljanje sustava zdravog starenja.⁵⁰

Rasprava

Temeljna odrednica zdravstva i najveći izazov mora postati kontinuirana izobrazba iz gerijatrijskih načela i vještina. Izobrazba pomaže da se kliničari osjećaju kompetentnima i učinkovitima u radu sa starijima te da se ostvaruje odgovarajuća međuprofesionalna suradnja, pažljivo razmatrajući sjecišta bioloških, društvenih i okolišnih čimbenika. Izobrazbom se postiže konstatntno stjecanje novih znanja i vještina te stavlja naglasak na multidisciplinarni tim. Razvijanje zajedničkog okvira i metodologije te digitalna transformacija za podučavanje gerijatrije poboljšavaju kvalitetu zaštite i skrbi starijih.³² Medicinska dostignuća i zdravstvena tehnologija svakodnevno se unaprjeđuju, stoga se kurikuli izobrazbe kontinuirano moraju mijenjati i prilagođavati novim smjernicama i modelima učenja.⁵¹ Uvođenje inovativnih obrazovnih metoda u izvedbene nastavne planove, umjesto tradicionalnih predavanja velikim grupama, daje težište na proaktivan oblik nastave i izobrazbu u malim grupama u kojima se jača multidisciplinarna suradnja i učenje.⁵² Mlade generacije studenata rođene su u visokodigitaliziranom svijetu u kojemu mogu odmah iskazivati svoje ideje. Metode učenja poput prikaza slučaja na kreativan način potiču aktivno sudjelovanje u procesu izobrazbe koji zadovoljava edukativne potrebe i brže profesionalno sazrijevanje.⁵³ Razvoj umjetne inteligencije omogućuje iskorak u obrazovanju, a svakodnevna poboljšanja uključuju veću personalizaciju, prilagodljivo ocjenjivanje, razumijevanje materinskog jezika, platforme za cjeloživotno učenje, inteligentno stvaranje sadržaja, podršku socijalnom i emocionalnom učenju.⁵⁴ Medicinski obrazovni izvori online kojima se koriste studenti i nastavnici moraju biti utemeljeni na dokazima i recenzirani.⁵⁵ Različite digitalne platforme prikupljaju, filtriraju i preporučuju obrazovne izvore, uključujući digitalne udžbenike, članke, videozapise i simulacije.⁵⁶ Aplikacije za virtualnu stvarnost (engl. virtual reality, VR) i proširenu/povećanu stvarnost (engl. augmented reality, AR) simuliraju stvarni svijet, scenarije, virtualne laboratorije, omogućujući studentima da istražuju i rješavaju probleme u dinamičnom trodimenzionalnom okruženju.^57,58 Primjeri poput sustava Data Driven Decision Making omogućavaju nastavnicima da utvrde širinu sadržaja predavanja, nedostatke u znanju učenika te da se ubuduće fokusiraju na nedovoljno obrađene teme.^59,60

Kvaliteta izobrazbe uvijek se mora povećavati i kontinuirano oplemenjivati unutar svih kolegija cjeloživotnom izobrazbom.⁵² Moderniziranje administrativnih procesa i sustava evidencije olakšavat će praćenje napretka polaznika, automatizirano ocjenjivanje studentskog rada omogućuje uštedu vremena i smanjenje administrativnih opterećenja, a povratne informacije o zadovoljstvu studenata postaju neophodnim dijelom procesa učenja i poučavanja.^61,62

Zaključak

Nastavnik koji predaje teme iz gerijatrije mora imati visoke standarde osobne odgovornosti i ponašanja, mora biti promicatelj preventivne djelatnosti, spoj humanosti, mudrosti, razboritosti i upornosti, čovjek koji dijeli svoje znanje i iskustvo s mladima, a profesionalno raste. Stoga je imperativ kontinuirana, usklađena i jasno definirana gerijatrijska izobrazba za buduće naraštaje gerijatrijskih stručnjaka koji moraju biti pripremljeni za izazove koje nosi skrb o starijim osobama.

INFORMACIJE O SUKOBU INTERESA

Autori nisu deklarirali sukob interesa relevantan za ovaj rad.

INFORMACIJA O FINANCIRANJU

Za ovaj članak nisu primljena financijska sredstva.

DOPRINOS AUTORA

Koncepcija ili nacrt rada: ARB, RL, VC

Prikupljanje, analiza i interpretacija podataka: ARB, RL, VC

Pisanje prve verzije rada: ARB, KAK, MH, RL, VC

Kritička revizija: ARB, KAK, MH, RL, VC

LITERATURA

Tablica 1. Prijedlog obveznih tema za predmet Gerijatrija u diplomskom studiju medicine¹⁷

Table 1. Proposed main themes and settings for Geriatric Medicine in undergraduate medical education¹⁷

Tablica 2. Temeljne vještine i stavovi studenata iz diplomske nastave iz gerijatrije¹⁷

Table 2. The main students skills and attitudes of undergraduate students of geriatric medicine¹⁷

Tablica 3. Glavne teme za predmet Gerijatrija u poslijediplomskom studiju²⁶

Table 3. The main themes, skills and attitudes of Geriatric Medicine in postgraduate medical education²⁶