O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv

Palić, Ismail

doi:10.31724/rihjj.51.2.9

Rasprave Instituta za hrvatski jezik, Vol. 51 No. 2, 2025.

Original scientific paper

https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv

Ismail Palić orcid.org/0000-0002-9128-236X ; Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Full text: bosnian pdf 473 Kb

versions

page 581-619

downloads: 144

cite

APA 6th Edition

Palić, I. (2025). O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv. Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 51 (2), 581-619. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

MLA 8th Edition

Palić, Ismail. "O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv." Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol. 51, no. 2, 2025, pp. 581-619. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9. Accessed 29 May 2026.

Chicago 17th Edition

Palić, Ismail. "O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv." Rasprave Instituta za hrvatski jezik 51, no. 2 (2025): 581-619. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

Harvard

Palić, I. (2025). 'O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv', Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 51(2), pp. 581-619. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

Vancouver

Palić I. O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv. Rasprave Instituta za hrvatski jezik [Internet]. 2025 [cited 2026 May 29];51(2):581-619. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

IEEE

I. Palić, "O nehomogenosti konstrukcije kojom se izriče perifrastični pasiv", Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol.51, no. 2, pp. 581-619, 2025. [Online]. https://doi.org/10.31724/rihjj.51.2.9

Abstract

Poznato je da se perifrastičnim pasivom u lingvistici, a tako i u južnoj slavistici, uobičajeno naziva dvočlana konstrukcija koju tvore glagol biti u odgovarajućem finitnom obliku (kao prvi član) i njegova dopuna koja se najčešće naziva glagolskim pridjevom trpnim ili participom pasivnim (kao drugi član). U naučnim studijama i radovima koji su posvećeni pasivu, a posebno perifrastičnome, odavno je zapaženo da spomenuta konstrukcija nije ni semantički ni gramatički homogena, odnosno nije karakteristična samo za pasiv (kao jedna od njegovih dviju mogućih formi u jezicima utemeljenim na novoštokavštini), nego je potencijalno višeznačna i višefunkcionalna. O semantičko-sintaksičkoj raznovrsnosti te konstrukcije dosad su iznesena različita mišljenja. Ovaj rad ima za cilj pokušati detaljnije rasvijetliti semantičku i gramatičku strukturu spomenute konstrukcije, identificirati sve njezine tipove, temeljno ih definirati, specificirati njihova glavna obilježja te pokazati koliko su oni međusobno razgraničljivi. U radu se polazi od pretpostavke da se konstrukcija o kojoj je riječ može podijeliti na najmanje četiri vrste koje čine morfološki pasiv, kopulativni pasiv, rezultativna konstrukcija (rezultativ) i nerezultativna konstrukcija (nerezultativ). Podjela se vrši uzimajući u obzir gramatičku narav glagola biti i, posljedično, narav i status njegove dopune. Pokazuje se da ni prvi ni drugi član te konstrukcije ne pripadaju uvijek istoj kategoriji riječi. Identificirane posebne vrste struktura koje predstavljaju navedene tipove tvore kontinuum čvrsto povezanih vrijednosti čije su međusobne semantičke relacije izrazito čvrste i složene.