Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc60/1/9
Učinak ozona na adheziju bioaktivnih restaurativnih materijala in vitro
Federica Veneri
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za kirurgiju, medicinu, dentalnu medicinu i morfološke znanosti s relevantnošću za transplantacijsku kirurgiju, onkologiju i regenerativnu medicinu (CHIMOMO), 42124 Modena, Italija
*
Andrea Nobili
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za inženjerstvo Enzo Ferrari, 41124 Modena, Italija
Giovanni Bolelli
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za inženjerstvo Enzo Ferrari, 41124 Modena, Italija
Paolo Savadori
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za kirurgiju, medicinu, dentalnu medicinu i morfološke znanosti s relevantnošću za transplantacijsku kirurgiju, onkologiju i regenerativnu medicinu (CHIMOMO), 42124 Modena, Italija
Tommaso Filippini
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za biomedicinske, metaboličke i neurološke znanosti, 41124 Modena, Italija
Ugo Consolo
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za kirurgiju, medicinu, dentalnu medicinu i morfološke znanosti s relevantnošću za transplantacijsku kirurgiju, onkologiju i regenerativnu medicinu (CHIMOMO), 42124 Modena, Italija
Luigi Generali
; Sveučilište u Modeni i Reggio Emiliji, Odjel za kirurgiju, medicinu, dentalnu medicinu i morfološke znanosti s relevantnošću za transplantacijsku kirurgiju, onkologiju i regenerativnu medicinu (CHIMOMO), 42124 Modena, Italija
* Dopisni autor.
Sažetak
Cilj: U ovom preliminarnom istraživanju in vitro ispituje se kako različite formulacije ozona utječu na adheziju, površinsku topografiju i oslobađanje iona na sučelju dvaju pedijatrijskih bioaktivnih restaurativnih materijala. Materijali i metode: Standardizirane površine cakline i dentina (n = 96) dobivene iz ekstrahiranih humanih zuba randomizirane su u 8 skupina koje se razlikuju prema protokolu obrade (bez obrade, ozon u plinu, ozonirana voda, ozonirani gel) i prema restaurativnom materijalu (Fuji II LC, ACTIVA Bioactive Restorative). Adhezivna učinkovitost procijenjena je nakon 7 dana pohrane (HBSS, 37 °C) ispitivanjem smične čvrstoće veze (SBS) i mikroskopskom analizom načina loma. Hrapavost površine (Sa) mjerena je optičkom profilometrijom; elementarni sastav na sučelju analiziran je Ramanovom spektroskopijom te skenirajućom elektronskom mikroskopijom s energijski disperzivnim rendgenskim detektorima (SEM-EDX). Rezultati: Obrada ozonom nije značajno utjecala na SBS [srednja vrijednost 3,59 ± 3,23 MPa (min 0,05 MPa; max 11,69 MPa)] načine loma ni na hrapavost površine (p > 0,05 za sve domene). Kemijske analize nisu pokazale zamjetne razlike, uz moguću iznimku minimalnog oslobađanja fluorida. Zaključci: Neovisno o mediju primjene, tretmani ozonom nisu pokazali značajan učinak na kratkoročno adhezivno svojstvo ni za jedan restaurativni materijal, ni na kvalitetu vezivanja s caklinom i dentinom. Dodatno, nisu utjecali na površinsku topografiju, ni na potencijalnu bioaktivnost na sučelju ispitivanih materijala. No ti preliminarni rezultati ograničeni su na specifične eksperimentalne uvjete pa potrebna daljnja istraživanja prije donošenja bilo kakvih konačnih kliničkih preporuka.
Ključne riječi
ozon; staklo-ionomerni cementi; kompozitne smole; čvrstoća veze; posmična čvrstoća; površinska svojstva; dentinski adhezivi; ispitivanje materijala; bioaktivnost, čvrstoća veze, minimalno-invazivna stomatologija, ozonska terapija, restaurativni materijali
Hrčak ID:
345358
URI
Datum izdavanja:
13.3.2026.
Posjeta: 623 *