Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti

Slišković, Slavko

doi:10.53745/ro.1.2.1

Religija i obrazovanje : časopis za teološko-religijska i pedagoška istraživanja, Vol. 1 No. 2, 2025.

Pregledni rad

https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti

Slavko Slišković ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski pdf 793 Kb

verzije

str. 17-38

preuzimanja: 63

citiraj

APA 6th Edition

Slišković, S. (2025). Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti. Religija i obrazovanje, 1 (2), 17-38. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

MLA 8th Edition

Slišković, Slavko. "Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti." Religija i obrazovanje, vol. 1, br. 2, 2025, str. 17-38. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1. Citirano 13.05.2026.

Chicago 17th Edition

Slišković, Slavko. "Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti." Religija i obrazovanje 1, br. 2 (2025): 17-38. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

Harvard

Slišković, S. (2025). 'Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti', Religija i obrazovanje, 1(2), str. 17-38. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

Vancouver

Slišković S. Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti. Religija i obrazovanje [Internet]. 2025 [pristupljeno 13.05.2026.];1(2):17-38. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

IEEE

S. Slišković, "Načini i sredstva komunikacije u Crkvi i tijekom povijesti", Religija i obrazovanje, vol.1, br. 2, str. 17-38, 2025. [Online]. https://doi.org/10.53745/ro.1.2.1

Sažetak

Članak istražuje pitanje kojim je načinima i sredstvima Katolička Crkva tijekom povijesti prenosila radosnu vijest utjelovljene Božje Riječi i komunicirala vlastiti nauk. Već činjenica da se radi o vijesti i Riječi upućuje na nužnost njihove komunikacije u obliku koji je blizak suvremenom čovjeku svakog razdoblja. Prvi dio obrađuje način djelovanja Isusa i njegovih učenika, dok je drugi dio posvećen srednjovjekovnom razdoblju, treći vremenu od prosvjetiteljstva do modernog doba, a posljednji Drugom vatikanskom koncilu i postkoncilskim desetljećima. U analizi je prvotno mjesto dano svetopisamskim izvješćima i crkvenom učiteljstvu
kako bi se ispravno razumjela ambivalentnost odnosa između svijeta medija i Crkve kao ustanove i njezinih članova. Naime, Crkva s jedne strane shvaća važnost modernih sredstava komunikacije i njihova društvenog utjecaja u vidu mogućnosti promicanja vlastita učenja, dok s druge strane s određenom rezervom u njima vidi potencijalni izvor novih društvenih vrijednosti.