Medicina Fluminensis, Vol. 62 No. 2, 2026.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21860/medflum2026_346492
Klinički aspekti složenosti neurobiološke podloge autističnog spektra poremećaja
Iris Žunić Išasegi
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
*
Ivana Stefanović
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
Petra Visković
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
Dinko Horvat
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
Mara Tripković
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
Gordan Majić
; Klinički bolnički centar Zagreb; Klinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Zagreb, Hrvatska
* Dopisni autor.
Sažetak
Cilj je ovog rada prikazati dosadašnja saznanja o etiopatogenezi autističnog spektra poremećaja (ASP), temi koja i dalje zauzima važno mjesto u znanstvenim istraživanjima i kliničkoj praksi, s implikacijama za buduće terapijske smjernice. Prema nomenklaturi DSM-5, ASP obuhvaća heterogenu skupinu neurorazvojnih poremećaja koji se očituju ranim simptomima u djetinjstvu, uključujući poteškoće u socijalnom funkcioniranju, atipičnu komunikaciju (klaster A), ograničene interese i repetitivna ponašanja (klaster B), kao i pridružena stanja poput anksioznosti, iritabilnosti, agresije te poremećaje jedenja i spavanja. Etiopatogeneza ASP-a nije u potpunosti razjašnjena, no smatra se da je multifaktorijalna, pri čemu neurobiološki čimbenici mogu imati važnu ulogu. Pretpostavlja se da patološki proces započinje prenatalno abnormalnom sinaptogenezom, što dovodi do izmijenjenih neuralnih mreža i posljedične nemogućnosti pravilne postnatalne reorganizacije kortikalnih veza. S obzirom na složenost neuroanatomskih struktura i njihovih funkcionalnih povezanosti, nije moguće izdvojiti pojedinačni moždani deficit odgovoran za kliničku sliku ASP-a. Određene neurobiološke teorije ističu neravnotežu neurotransmitora, uključujući dopaminsku disfunkciju i serotoninsku disregulaciju, kao čimbenike u narušenom razvoju socijalnih vještina (klaster A) i pojavi stereotipnih ponašanja (klaster B). Ipak, u kliničkoj praksi i dalje je najvažniji individualizirani pristup pacijentu koji uključuje pažljivo prepoznavanje i liječenje simptoma iz klastera A i klastera B psihosocijalnim intervencijama, kao i liječenje komorbiditeta te primjenu psihofarmaka kada je to indicirano.
Ključne riječi
adolescencija; autistični spektar poremećaja; dijete; neurobiologija; neurorazvojni poremećaji; psihijatrija
Hrčak ID:
346492
URI
Datum izdavanja:
1.6.2026.
Posjeta: 0 *