Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.10
Gramatički oblici u Marulićevim pjesmotvorima
Ljiljana Kolenić
orcid.org/0000-0002-1557-3456
; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Sažetak
Rad govori o oblicima riječi koji se javljaju u Marulićevim djelima, a temelji se na ekscerpiranju građe triju poznatih Marulićevih djela u stihu, Judite, Suzane i Molitve suprotiva Turkom. Poznato je da je književni jezik Marka Marulića na čakavskim temeljima uz sudjelovanje kajkavskih i štokavskih elemenata te hrvatske glagoljaške baštine. Do sada se ponajviše govorilo o Marulićevu leksiku u kojemu nalazimo uz temeljnu čakavsku osnovicu i riječi iz kajkavskoga narječja, ali i štokavskoga i crkvenoslavenskoga književnoga jezika. Marko je Marulić često varirao ne samo riječi, nego i oblike riječi. Njegovi su pjesmotvori napisani svečanim, ali i vrlo složenim stihom, dvostruko rimovanim dvanaestercem pa je Marulić iz onoga što pripada hrvatskome jezičnom korpusu mogao birati što mu najbolje odgovara za sadržaj, broj stihova i srok. Uglavnom je izbor riječi, morfologije i sintakse bio iz (splitske) književnojezične čakavštine, ali za potrebe složenoga stiha, rime i izricanje misli imao je i veliki izbor oblika iz hrvatske srednjovjekovne, uglavnom glagoljaške književnosti i iz hrvatskih kajkavskih i štokavskih jezičnih sustava. Dakle, Marko Marulić u odabiru izričaja koje je držao hrvatskima ne zaustavlja se samo na izboru riječi, nego i oblika riječi. Tako se u sklonidbi i sprezanju javljaju mnogi oblici često u istom stihu iz glagoljaškoga nasljeđa i iz različitih hrvatskih jezičnih stilizacija (lokativ jednine imenica a-vrste, genitiv i instrumental množine imenica, česta uporaba neodređenih pridjeva, 1. osoba jednine prezenta, glagolski pridjev radni na -l i na -o, glagolski prilozi itd.).
Ključne riječi
Marulićevi stihovi; gramatički oblici; srednjovjekovno nasljeđe; hrvatske narječne stilizacije
Hrčak ID:
348073
URI
Datum izdavanja:
1.4.2026.
Posjeta: 0 *