Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.155

Biomarkeri reaktivnosti astrocita i neurona tijekom elektrokonvulzivne terapije

Mislav Škrobo ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Hrvatska *
Rej Kovačević ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Hrvatska
Dalibor Karlović ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Hrvatska; Medicinski fakultet, Hrvatsko katoličko sveučilište, Ilica 244, 10000 Zagreb, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Elektrokonvulzivna terapija (EKT) učinkovita
je terapijska metoda u liječenju bolesnika s
terapijski rezistentnom shizofrenijom. Unatoč
suvremenim dokazima o njezinoj učinkovitosti
i sigurnosti, u kliničkoj praksi i dalje je prisutna
zabrinutost zbog mogućeg strukturnog oštećenja
moždanog tkiva. U tom kontekstu, biomarkeri
neuronalne i astroglijalne reaktivnosti
mogu pridonijeti objektivnijoj procjeni neurobioloških
učinaka ove terapijske metode. Cilj je
ovoga istraživanja bio analizirati promjene serumskih
koncentracija ubikvitin C-terminalne
hidrolaze L1 (UCH-L1) i glijalnog fibrilarnog
kiselog proteina (GFAP) tijekom terapijskog
ciklusa EKT-a u bolesnika sa shizofrenijom.
Istraživanje je provedeno kao retrospektivna klinička studija na 34 bolesnika sa shizofrenijom
liječenih EKT-om na Klinici za psihijatriju
KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Serumske
koncentracije UCH-L1 i GFAP-a određivane
su prije i nakon 1., 6. i 12. sesije EKT-a.
Promjene koncentracija analizirane su općim
linearnim modelom za ponovljena mjerenja,
s obzirom na sesiju EKT-a i vrijeme mjerenja.
Za UCH-L1 utvrđen je značajan multivarijatni
učinak sesije te značajna interakcija sesije i
vremena mjerenja, što upućuje na fazno ovisan
obrazac promjena tijekom EKT ciklusa. Najizraženiji
porast zabilježen je nakon prve sesije,
dok u kasnijim fazama nije uočen obrazac
daljnjeg progresivnog porasta. Za GFAP glavni
učinci sesije i vremena mjerenja nisu bili statistički
značajni, no utvrđena je značajna interakcija
sesije i vremena mjerenja, uz promjenjiv
i nelinearan obrazac promjena. Dobiveni nalazi
pokazuju da primjena EKT-a u bolesnika sa
shizofrenijom nije bila povezana s trajnim niti
progresivnim porastom biomarkera neuronalne
i astroglijalne reaktivnosti. Rezultati dodatno
podupiru sigurnosni profil EKT-a te sugeriraju
da promjene UCH-L1 i GFAP-a tijekom terapijskog
ciklusa vjerojatnije odražavaju fazno ovisne
i reverzibilne neurobiološke procese nego
strukturno oštećenje moždanog tkiva.

Ključne riječi

EKT; shizofrenija; UCH-L1; GFAP; biomarkeri

Hrčak ID:

352270

URI

https://hrcak.srce.hr/352270

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *