Review article
https://doi.org/10.55378/rv.50.2.8
130 godina od prvih rendgenskih eksperimenata na hrvatskom tlu
Vinko Bubić
; Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
*
Mihaela Justić
; Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
Frane Mihanović
; Fakultet zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Romana Jadrijević
; Knjižnica, Odjel za znanost, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
Velimir Karadža
; Fakultet zdravstvenih studija, Zagreb, Hrvatska
Mario Starešinić
; Klinika za kirurgiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Krešimir Dolić
; Fakultet zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska; Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
Vinko Vidjak
; Klinički zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
* Corresponding author.
Abstract
Uvod: Godine 1896. na hrvatskom je tlu zabilježena jedna od najranijih primjena novootkrivenih rendgenskih zraka, čime započinje 130-godišnji razvoj radiologije od eksperimentalne fizikalne metode prema samostalnoj kliničkoj, nastavnoj i znanstvenoj disciplini. Rani razvoj odvijao se policentrično, ponajprije u Rijeci, Zagrebu i Splitu. Cilj: Prikazati ključne događaje ranog razvoja radiologije u Hrvatskoj, od prvih rendgenskih eksperimenata i medicinskih snimaka do razvoja stručne literature, edukacije i institucionalizacije profesije, uz analizu dosad nedovoljno korištene arhivske građe. Materijali i metode: Provedeno je povijesno-analitičko istraživanje primarnih arhivskih izvora, suvremene medicinske i dnevne periodike, enciklopedijske i biografske građe, bolničkih monografija te relevantne historiografske literature. Istražena je građa Hrvatskog državnog arhiva i Državnog arhiva u Zagrebu te novopronađena građa Arhiva Jugoslavije u Beogradu. Pretraženi su fondovi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Središnje medicinske knjižnice i bolničkih knjižnica, publikacije Hrvatskog liječničkog zbora, Liječnički vjesnik, Liječničke novine, povijesna novinska građa te Hrvatska enciklopedija, Medicinska enciklopedija i Hrvatski biografski leksikon. Rezultati: Recepcija Röntgenova otkrića u Hrvatskoj bila je vrlo brza: zagrebački Obzor o novim zrakama izvještava već 8. siječnja 1896. godine, a Liječnički vjesnik u veljači iste godine. Prof. Peter Salcher 20. veljače 1896. godine u Rijeci izvodi prve dokumentirane rendgenske pokuse na hrvatskom tlu, uključujući snimanje ruku barunice Josephine Vranyczany; izvorne snimke sačuvane su u fondu HR-HDA-782. Na njegov poticaj 1897. osnovan je Röntgen-komitet i nabavljen uređaj koji je 1899. predan Gradskoj bolnici sv. Duha, čime se nova tehnologija rano prenosi iz eksperimentalnog u bolničko okruženje. U Zagrebu prof. Vinko Dvořák 1897. godine pred Zborom liječnika Hrvatske demonstrira Röntgenove zrake i izrađuje među najranijim medicinskim rendgenskim snimkama, dok se rendgenska tehnologija početkom 20. stoljeća primjenjuje i u analizi krapinskih fosila te u radovima prof. Miroslava Čačkovića iz 1907. i 1913. godine. Arhivska i historiografska građa dodatno dokumentira prijelaz od eksperimenta prema profesiji. Zorica Zec i Ela Vidić-Quinc školovane su u Holzknechtovu institutu kao prve hrvatske rendgenske asistentice, a dr. Srećko Hofman 1923. godine postaje prvi službeno zaposleni radiolog Bolnice sestara milosrdnica te 1924. preuzima novoosnovani Odjel za dijagnostičku i terapijsku radiologiju. Posebno vrijedna dokumentacija Hrvatskog državnog arhiva rekonstruira profesionalni put dr. Branka Bressana, prvog redovito educiranog hrvatskog radiologa, uključujući njegovo školovanje u Beču, profesionalno radijacijsko oštećenje s amputacijom ruke te izbor za pročelnika radiološke Sekcije Zbora liječnika 1936. godine. Institucionalizacija se nastavlja osnutkom Katedre za rendgenologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1921. godine pod vodstvom Laze Popovića i Centralnog rentgenološkog instituta 1927. godine; Popović između 1923. i 1935. objavljuje četverosveščanu Kliničku rentgenologiju, a od 1937. uređuje Radiološki glasnik. Njegovi personalni spisi u Hrvatskom državnom arhivu dokumentiraju i profesionalnu bolest uzrokovanu rendgenskim zračenjem, zbog koje je 1939. zatražio umirovljenje. Novopronađena građa Arhiva Jugoslavije u Beogradu, osobito Popovićev Prikaz postanka i razvitka Centralnog rentgenološkog instituta Medicinskog fakulteta u Zagrebu i izvorni tlocrt Instituta, dodatno dokumentira plansko objedinjavanje dijagnostike, terapije, nastave i znanstvenog rada. U Dalmaciji je rendgenski uređaj u sanatoriju dr. Jakše Račića u Splitu uveden već 1902.–1903. godine, a 1909. ondje djeluje zaseban „Rentgenov zavod“. Split je 1930. godine bio domaćin III. kongresa Sveslavenskog saveza za rendgenologiju i radiologiju i prvog sastanka Jugoslavenskog društva za rendgenologiju i radioterapiju, dok civilna bolnica vlastiti uređaj dobiva 1940. godine. Zaključak: Rendgenska tehnologija u Hrvatskoj prihvaćena je vrlo brzo nakon Röntgenova otkrića, a njezin se razvoj odvijao policentrično, kroz međusobno povezane inicijative u Rijeci, Zagrebu i Dalmaciji. Prijelaz od fizikalnog eksperimenta prema samostalnoj medicinskoj disciplini ostvaren je povezivanjem kliničke primjene, sveučilišne nastave, specijalističke edukacije, profesionalnog organiziranja i javnozdravstvenih potreba. Nova arhivska građa dodatno nadopunjuje dosadašnju historiografiju, osobito dokumentiranjem profesionalnih sudbina ranih radiologa te prostornog i organizacijskog razvoja Centralnog rentgenološkog instituta u Zagrebu. Time se rani razvoj hrvatske radiologije pokazuje kao proces istodobne tehnološke, stručne i institucionalne modernizacije medicine.
Keywords
radiologija; rendgenske zrake; povijest medicine; Hrvatska; arhivska građa; institucionalizacija radiologije
Hrčak ID:
352460
URI
Publication date:
26.10.2026.
Visits: 0 *