Izvorni znanstveni članak
Razvoj zajedničke obrambene politike kao komponente europskog integracijskog procesa
Dragan Lozančić
; Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
Sažetak
Proces europskih integracija, s rastućom političkom, ekonomskom i sigurnosnom međuovisnošću zemalja članica, projektiran je tako da, između ostalog, eventualno može rezultirati razvojem zajedničkog pristupa obrani, koji bi po obilježjima bio daleko ispred bilo kojeg oblika tradicionalnog savezništva. Potpisnici Maastrichtskog sporazuma obvezali su se oblikovati zajedničku obrambenu politiku, koja će s vremenom dovesti do zajedničke obrane. Zajednička obrambena politika, čija bi se struktura izgradila na temelju modela i trendova obrambene politike vodećih zapadnoeuropskih zemalja, trebala bi se razvijati kao integralni dio zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije. Morala bi se baviti sa svim aspektima uporabe vojne sile, tako da će zahtijevati analizu širokog spektra mogućih scenarija koji mogu zaprijetiti sigurnosti Europske unije. Države EU-a pokazale su pojedine nedostatke u vojnim sposobnostima, kao što su transportna oprema i druge sposobnosti za projekciju sile. Premda su na ekonomskom području postigle konsenzus o brojnim pitanjima, očigledno je da obrambena pitanja kao što su nuklearno oružje, profesionalizacija vojske i politika obrambene industrije još predstavljaju preveliki izazov za članice Unije. Iako EU, WEU i NATO predstavljaju samo segment europske sigurnosne arhitekture, najvjerojatnije će poslužiti i kao ključni institucionalni okvir za razvoj zajedničke obrambene politike i zajedničke obrane. Buduće širenje ovoga triangularnog institucionalnog okvira bit će međuovisno, međusobno podržavajuće i usporedno.
Ključne riječi
Hrčak ID:
32211
URI
Datum izdavanja:
6.12.1998.
Posjeta: 1.971 *