Izvorni znanstveni članak
Da li je plinovod Nord Stream problem zaštite morskog okoliša?
RA’in Kathrin Kim
Sažetak
Inicijalno pitanje ovog članka je u sljedećem: da li je rusko-njemački projekt plinovoda (Nord Stream) zbilja pitanje zaštite morskog okoliša u području Baltičkog mora kako se o tome često govori u međunarodnom tisku ili ne? Prema mišljenju autorice pitanje se može otkloniti time što se projekt plinovoda ne može uglavnom kvalificirati kao pitanje zaštite morskog okoliša. Za razliku od glavnih izvora zagađenja u Baltičkom moru mogući utjecaji plinovoda na morski okoliš zanemarljivi su, mogu se javiti tek povremeno, tj. prije svega za vrijeme njegove izgradnje (uglavnom tijekom polaganja plinovoda), što treba razlikovati od razdoblja kada je plinovod u radu i kada se plin počinje transportirati.
U članku se identificiraju subjekti zaštite koji su izloženi riziku, pa se pomoću primjera ilustriraju poduzete mjere kojima se omogućuje izbjegavanje ili reduciranje štetnog utjecaja na morski okoliš, iako se radi o tekućem dakle još uvijek fleksibilnom procesu planiranja i razvitka. Također se ispituje regulatorni okvira projekta pa se kritički osvrće na Konvenciju o pravu mora UN-a – ''kao sveobuhvatnog pravnog okvira za oceanske radnje'' – koja osigurava pravni okvir međunarodnog prava, Konvenciju o zaštiti morskog okoliša na području Baltičkog mora (Helsinki Convention), Konvenciju o utjecaju na okoliš u prekograničnom kontekstu (Espoo Convention), te – između supranacionalnih instrumenata – posebno EU direktivu o utjecaju na okoliš (EIA Directive). Kombinacija i međuveza multilateralnih pravnih instrumenata i struktura pojašnjava se na primjeru EIA-Environmental Impact Assesmenta, odnosno procedure koja se ugrađuje u nacionalnu proceduru dozvole koja je obvezna za projekte velikih razmjera a koji mogu imati značajan nepovoljni utjecaj na (morski) okoliš. Uviđa se nedostatnost pravne regulacije što je evidentno upravo na primjeru konkretnog plinovoda gdje proces izdavanja dozvola uključuje devet graničnih država. Glavni je nedostatak odvajanje nadležnosti glede transgraničnih projekata u različite individualno nacionalne procedure (dozvole i EIA) koje su pored toga potčinjene najrazličitijim nacionalnim standardima; tako npr. još uvijek nema uniformne obrade tako sveobuhvatnog projekta. U projektu baltičkog plinovoda devet država ne samo da nisu blisko kooperirale kako bi osigurale transparentnost procedure već su radi prevazilaženja manjkave pravne situacije povećavale broj postojećih pravnih instrumenata konstruirajući novi ''legalni koncept''. Takav ''legalni koncept'' predstavlja i tzv. ''EIA-kišobran'' koji zahvaćajući projekt kao cjelinu određuje značajni nepovoljni okolinski utjecaj na morski okoliš. Unatoč korisnosti jednog takvog instrumenta autorica se pita postoji li uopće kakva pravna obveza za takvim instrumentom? Iz tih razloga projekt plinovoda na Baltičkom moru služi ne samo kao dobar primjer demonstriranja međunarodne pravne situacije, nego je zahvaljujući realizaciji projekta također zanimljivi slučaj za pravnu znanost i praksu.
Ključne riječi
projekt plinovoda na Baltičkom moru; utjecaj na zagađivanje morskog okoliša; konvencije o zaštiti okoliša
Hrčak ID:
32393
URI
Datum izdavanja:
31.12.2008.
Posjeta: 2.008 *