Bogoslovska smotra, Vol. 79 No. 1, 2009.
Pregledni rad
Načelo supsidijarnosti u Novom zavjetu
Mario Cifrak
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Govor o supsidijarnosti u Novom zavjetu polazi od zajednice koju je Krist ustanovio, a to je Crkva. Imamo u vidu zahtjeve načela supsidijarnosti prema kojima je riječ o pomoći koju pruža zajednica pojedincu ili »više« društvo »nižoj« zajednici. Isusov govor o Crkvi upozorava na sukob među braćom, gdje nakon neuspjelog mirenja između dvojice i kasnijeg uključivanja još jednoga ili dvojice svjedoka intervenira zajednica (usp. Mt 18,15-18). Rimsko je Carstvo društveno-povijesni okvir širenja kršćanstva. Kakav je odnos službene rimske vlasti prema kršćanstvu možemo pratiti na Pavlovu primjeru kad se on, optužen od Židova, pojavljuje u Korintu pred Galionom (usp. Dj 18,12-17). Zahvaljujući vjerojatno senatus consultum iz 35. g. posl. Kr., Rim pokazuje svoju tolerantnost oslobodivši Pavla. Ali i sam suživot kršćana pokazuje razlike i napetosti do kojih je zbog toga dolazilo. Već se u samom početku nastaje problem brige o helenističkim udovicama (usp. Dj 6,1-7), a o njihovu statusu govori i Pavao u l Tim 5,3-16. Rješenje je u ustanovi nove službe sedmorice koja bi se brinula o udovicama (usp. Dj 6,3). Prema pastoralnoj poslanici brigu o »pravim« udovicama treba preuzeti Crkva, a o onima koje ne pripadaju takvima treba skrbiti neka ženska osoba iz zajednice.
Ključne riječi
supsidijarnost; Novi zavjet; Crkva; Isus; rimska vlast; sedmorica; udovice
Hrčak ID:
35261
URI
Datum izdavanja:
18.3.2009.
Posjeta: 2.601 *