Izvorni znanstveni članak
Potreba i mogućnost navodnjavanja poljoprivred-nih kultura u sjevernom dijelu Republike Hrvatske
Ivan Šimunić
Ankica Senta
Franjo Tomić
Sažetak
U Republici Hrvatskoj navodnjava se oko 11.700 ha poljoprivrednih površina i nalazi se na jednom od posljednjih mjesta u Europi. Učestalost pojave suša posljednjih godina utjecala je na mišljenje javnosti o potrebi navodnjavanja. Stoga je Vlada pokrenula projekt navodnjavanja pod naslovom «Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u RH», koji bi se trebao realizirati u tri etape. U dio navedenog projekta uključen je i ovaj rad, koji je imao cilj za dva vremenska razdoblja (1961-2003 i 1994-2003) utvrditi sljedeće:
Utvrditi evapotranspiraciju kultura (potrebnu količinu vode), utvrditi manjak vode u tlu i odrediti kakvoću vode za navodnjavanje.
U radu su korišteni klimatski podaci meteorološke postaje Đurđevac, za razdoblje od 1961. do 2003., osim insolacije, koja je korištena s meteorološke postaje Osijek. Referentna evapotranspiracija (ETo) izračunata je metodom Penman-Montheitha, efektivne oborine metodom USBR (US Berau Recla-mation), a evapotranspiracija kulture (ETc) izračunata je iz odnosa ETo i koefici-jenta kulture (kc), uvažavajući različite stadije razvoja kulture. Bilanca vode u lesiviranom tlu za svaku kulturu izračunata je prema metodi Palmera (korigiranoj i kalibriranoj prema Vidačeku, 1981) za dvije različite dubine (do 0.1 m i 0.1-1,0 m). Istraživano tlo je imalo sljedeće značajke: praškasto glinasto ilovasta tekstura, poljski vodni kapacitet (Pkv)=360 mm i točka venuća (Tv)=160 mm.
U razmatranju su bile sljedeće kulture: duhan, soja, suncokret, šećerna repa, kupus, kelj, paprika krastavci i rajčica. Za obradu podataka korišten je kompjutorski program «Cropwat».
Kakvoća vode za navodnjavanje određivana je za vodotok Županijski kanal, uzorci vode su uzimani na vodomjernoj postaji Kapinci (područje Virovitičko-podravske županije), u razdoblju od 1983. do 2003. godine. Ocjena kakvoće vode načinjena je za svaku godinu prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN 77/98). U pojedinačnim pokazateljima kakvoće vodotoka obrađivani su koncentracija kisika, zasićenje kisikom, KPK (kemijska potrošnja kisika), BPK5 (biokemijska potrošnja kisika). Od hranjivih tvari obrađeni su amonij i nitriti, od mikrobioloških pokazatelja ocjena kakvoće obavljena je prema ukupnim koliformnim bakterijama i broju aerobnih bakterija, te prema PB (Pantle-Buck) indeksu saprobnosti.
Utvrđeni rezultati pokazuju da se kod svih kultura povećala potreba za vodom (evapotranspiracija) u posljednjem razdoblju istraživanja (1994 do 2003 godine), u odnosu na razdoblje od 1961 do 2003 godine. Prosječno povećana potreba za vodom svih praćenih kultura iznosila je 22 mm. Isto tako je utvrđen povećani manjak vode u tlu, koji je prosječno iznosio 8.9 mm. Kakvoća vode u vodotoku Županijski kanal od 21 godine praćenja, 11 godina je bila iznad treće vrste po skupnim pokazateljima.
Temeljem utvrđenih rezultata može se zaključiti da su klimatske promjene u posljednjem razdoblju istraživanja prouzročile povećanu potrebu uzgajanih kultura za vodom, a time i povećani manjak vode u tlu, odnosno potrebu osiguranja veće količine zadovoljavajuće vode za navodnjavanje.
Ključne riječi
Klimatske promjene; potreba navodnjavanja; kakvoća i klasifikacija voda; režim kisika; hranjive tvari; mikrobiološki pokazatelji
Hrčak ID:
3619
URI
Datum izdavanja:
10.3.2006.
Posjeta: 4.586 *