Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Vrsna specifičnost i evolucija satelitnih DNA s naglaskom na satelitne DNA kornjaša iz roda Tenebrio

Miroslav PLOHL orcid id orcid.org/0000-0001-6868-2448 ; Zavod za molekularnu biologiju, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: engleski pdf 536 Kb

str. 85-96

preuzimanja: 735

citiraj


Sažetak

Satelitne DNA su visokoponovljene nekodirajuće sekvence organizirane kao dugi nizovi uzastopnih ponavljanja koji predstavljaju glavne elemente DNA u heterokromatinskim genomskim odjeljcima. Domene satelitnih monomera protežu se i u funkcionalno značajnim područjima kao što su centromere. Satelitne se DNA najčešće već tijekom kratkih evolucijskih razdoblja brzo mijenjaju u broju kopija, nukleotidnoj sekvenci ili i u jednom i u drugom. Vrsno specifični profili satelitnih jedinica ponavljanja mogu nastati diferencijalnom amplifikacijom sekvenci koje istovremeno postoje u genomima skupine srodnih organizama kao zajednička biblioteka satelitnih DNA. Ova pretpostavka je prvi puta bila eksperimentalno dokazana tijekom analize satelitnih sekvenci u vrstama roda Palorus (Insecta, Coleoptera).
Zbog složenosti njihove evolucije, primjena satelitnih DNA u filogenetskim studijama ima ograničenja i rezultati se moraju interpretirati oprezno. Usprkos tomu satelitne DNA mogu u nekim slučajevima pomoći u razrješavanju filogenetskih odnosa te također predstavljati izvrsne i pouzdane molekularne biljege u identifikaciji pojedinih organizama.

Ključne riječi

Heterokromatin; ponovljene sekvence; usklađena evolucija; hipoteza biblioteke; molekularni biljezi; filogenetske studije; Tenebrio molitor

Hrčak ID:

39633

URI

https://hrcak.srce.hr/39633

Datum izdavanja:

6.3.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.094 *