Izlaganje sa skupa
Demokratska očekivanja od Crkve u Hrvatskoj između minimalizma i maksimalizma
Špiro Marasović
; Split
Sažetak
Državnim osamostaljenjem Republike Hrvatske, i njezinim opredjeljenjem za demokratski model političkog života, cjelokupno se hrvatsko društvo našlo pred specifičnim izazovima. Nedostatak demokratskog iskustva, loše gospodarsko stanje, posljedice Domovinskog rata s raznoraznim međunarodnim pritiscima kao i relativno velika razlika u mentalitetu unutar političkog tijela, razlog su da se deklarativna opredjeljenost Republike Hrvatske za demokratski ustroj teško probija prema zacrtanom cilju. U tom su
kontekstu onda uprte oči i u Katotičku crkvu, kao osnovnu moralnu snagu u Hrvatskoj, budući da ovoj Crkvi pripada preko 86% građana i jer ie ona tijekom duge, povijesti hrvatskog naroda stekta u procesu njegove nacionalne homogenizacije neizbrisive zasluge.
Ovim se radom na induktivan (tj. polazeći od rezultata socioloških
istraživanja), i deduktivan način (tj. polazeći od normativnih zasada
katoličkog društvenog nauka) želi odgovoriti na pitanje: što to suvremeno hrvatsko društvo, u svojoj demokratskoj opciji, očekuje od Crkve, odnosno koja su od tih očekivanja minimalna, i koja maksimalna? Da bi došao do traženog odgovora, autor je rad podijelio na tri dijela (U prvom dijelu autor iznosi anatomiju demokratske svijesti u Hrvatskoj, pri čemu skreće pozornost
na tri osnovna modela te svijesti: etničku, socijalnu i građansku. U drugom dijelu opisuje anatomiju eklezijalne svijesti u Hrvatskoj u korelaciji s onom društvenom, tj. etničku, socijalnu i građansku eklezijalnu svijest. A u trećem dijelu onda iznosi i opisuje što, na temelju ovakvog stanja, hrvatsko demokratsko društvo trenuačno očekuje od Crkve kao minimum i kao maksimum. Tako se kao minimalna očekivanja iznose i obrazlažu: a) intenzivniji studij i usvajanje katoličkog društvenog nauka; b) odgoj vjernika zalkršćanski personalizam; c) rad politizaciji laikata, a depolitizaciji klera; d) nastojanje da Crkva bude subjekt svoga govora, a ne prijenosnik stavova izvancrkvenih grupacija i e) da Crkva bude prvotni adresat vlastite poruke. A kao maksimalna očekivanja od Crkve u ovom trenutku navode se: a) finalistička koncepcija društvenog života i razvoja; b) ćudoredna racionalizacija društva; c) suradnja Crkve na oblikovanju trećega sektora i d) preferencijalna opcija za siromahe.
Ključne riječi
Crkva; društvo; država; politika; etnos; društveni slojevi; siromasi
Hrčak ID:
40231
URI
Datum izdavanja:
27.5.2002.
Posjeta: 1.484 *