Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Povezanost polimorfizma gena MBL-2 s parodontitisom kod pacijenata s dijabetesom tipa 2: preliminarno istraživanje

Natalia COSTA ARAUJO ; Federalno Sveučilište Pernambuco, Recife, Pernambuco, Brazil
Darcyla Maria de AGUIAR BELLO ; Federalno Sveučilište Pernambuco, Recife, Pernambuco, Brazil
Paulo Roberto Eleutério de SOUZA ; Zavod za biologiju Federalnog Sveučilišta Pernambuco, Recife, Pernambuco, Brazil
Renata Cimões orcid id orcid.org/0000-0003-3673-8739 ; Zavod za stomatološku protetiku i oralnu i facijalnu kirurgiju, Stomatološki fakultet Federalnog Sveučilišta Pernambuco, Recife, Pernambuco, Brazil


Puni tekst: hrvatski pdf 409 Kb

str. 290-300

preuzimanja: 798

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 409 Kb

str. 290-300

preuzimanja: 521

citiraj


Sažetak

Svrha: Lektin koji veže manozu (MBL) važan je protein urođenog imunološkog sustava. Sposoban je vezati se za šećerne skupine na površini mnogih mikroorganizama i aktivirati komplement u interakciji sa serinskim proteazama. Mutacije ekspresije humanog gena MBL2 povezane su s nekoliko infektivnih bolesti; ovom preliminarnom istraživanju svrha je bila odrediti povezanost polimorfizma na eksonu-1 gena MBL2 i parodontne bolesti kod pacijenata s dijabetesom tipa 2. Ispitanici i postupci: Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 50 pacijenata s dijabetesom i svi su na početku bili na kliničkom parodontološkom pregledu na kojemu je na šest mjesta na zubu bila određena dubina sondiranja džepova, krvarenje nakon tog postupka, klinička recesija, zubni plak i broj vlastitih zuba kod pojedinog sudionika. Parodontna bolest definira se kao gubitak pričvrstka od pet milimetara ili više na četiri ili više mjesta, a barem
na jednomu treba biti izmjeren džep od četiri ili više milimetara (Beckov kriterij). Bilo je provedeno i prikupljanje stanica oralne sluznice brisom, a detekcija polimorfizma obavljena je tehnikom kvantitativnog RT-PCR-a (real time PCR) pomoću analize krivulje temperature mekšanja. Rezultati: Podaci su pokazali da nema statistički znatnih razlika u frekvenciji genotipova (p=0,564) ili alela (p=0,643) između zdravih ispitanika i onih s parodontitisom. Zaključak: U istraživanom uzorku polimorfizam eksona 1 gena MBL2 nije se mogao povezati s parodontnom bolesti.

Ključne riječi

Lektin, manoza-vezni; polimorfizam, genetički; parodontitis; diabetes mellitus, tip 2

Hrčak ID:

45302

URI

https://hrcak.srce.hr/45302

Datum izdavanja:

15.12.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.589 *