Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Povijest gradnje đakovačkoga Sjemeništa

Marina Bagarić ; Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 1.136 Kb

str. 707-731

preuzimanja: 1.139

citiraj


Sažetak

Biskupsko sjemenište u Đakovu više je od jednoga stoljeća bilo smješteno u baroknoj zgradi negdašnjega franjevačkoga samostana. Godine 1908. arhitekt Josip Vancaš (Sopron, Mađarska, 1859. – Zagreb, 1932.) izradio je projekt opsežne adaptacije Sjemeništa, no 1911. odlučeno je izgraditi novu zgradu. Projekt novogradnje izradio je zagrebački arhitekt Dionis Sunko (Sisak, 1879. – Zagreb, 1935.). Sunko uspijeva funkcionalno povezati različite sadržaje života u Sjemeništu. U pojedinim prostornim rješenjima, ali primarno u oblikovanju pročelja i uređenju unutrašnjosti sjemeništa, arhitekt pokazuje izniman senzibilitet prema kontekstu. On uvažava lokalnu folklornu tradiciju, a – prema vlastitim riječima – susjedstvo biskupskoga dvora potaknulo ga je da u projektu koristi i elemente
baroknoga oblikovnoga govora. U opremi enterijera i u detaljima na fasadi naći će se i secesijski i motivi bliski art décoovskom ekspresivnom stilskom izričaju. Takvo smjelo kombiniranje različitih stilskih elemenata jedinstveno je u hrvatskoj arhitekturi prvih desetljeća 20. stoljeća.

Ključne riječi

Đakovo; sjemenište; Ivan Krapac; Josip Vancaš; Dionis Sunko; neostilovi; secesija; art deco; folklorni motivi

Hrčak ID:

47730

URI

https://hrcak.srce.hr/47730

Datum izdavanja:

26.9.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.326 *