Pregledni rad

Podjela i raspad kućnih zadruga u Slavoniji u 19. stoljeću

Ivančica Marković

Sažetak

Većina slavenskih pravnika 19. stoljeća smatrala je da je zadruga prastara i isključivo slavenska institucija. Iz takvog razmišljanja nastala je «historijska škola prava» koja je imala snažan utjecaj na rješavanje zadružnog pitanja sve do početka 20. stoljeća.
Prema istraživanju povjesničara Franje Račkog, zadruge su Slaveni kao organizaciju obiteljskog života prenijeli još iz stare postojbine.Vlasnički su odnosi također imali zadružne značajke jer posjedom nije raspolagao pojedinac «nego porodica, porodična obćina, rezom krvi spojena, zadruga». U 19. stoljeću započinje proces raspadanja zadruga, a paralelno je tekao i pokušaj reguliranja običajno zadružnog prava u okviru pisanih zakona.
Kućna zadruga se nerijetko promatra kao izrazita posebnost Vojne krajine zbog samofinanciranja i davanja krajišnika, no ona je isto tako postojala i u ostalim dijelovima civilne Hrvatske i Slavonije. Zakonski akti i pravne regulative koji su uređivali odnose oko zadružne imovine donosili su se postepeno. Prvo zakonsko usklađivanje sa običajno zadružnim pravom uspostavljeno je u Vojnoj krajini Temeljnim krajiškim zakonom 1807. godine. Odvajanje obitelji bilo je dopušteno samo ukoliko se moglo utvrditi da ne ide na štetu vojne službe.
U civilnom dijelu Hrvatske primjenjivao se građanski zakonik donešen 1840.godine. Prema njemu je predviđeno da i muška i ženska djeca imaju pravo nasljeđivanja imovine
roditelja što je bilo u proturječnosti sa zasadama običajno zadružnog prava. Zbog toga je dolazilo do ubrzanih podjela zadruga kao i njihovih tajnih dioba.
Svi daljnji zakoni koji su doneseni od 1870. do 1880. tj. u doba liberalizma i modernizacije u sebi su sadržavali nemogućnost usklađivanja građanskog zakonika i zadružnog prava, osobito po pitanju vlasništva, nasljeđivanja i tzv. ženskog prava.
Ekonomski utjecaji, a osobito gospodarska kriza koja je zahvatila hrvatsko selo od 1873. do 1895. najviše je utjecala na propadanje zadruga. Pojedinci su pokušavali istupanjem iz zadruge i novim načinom gospodarenja poboljšati svoj ekonomski položaj, a istovremeno se u ljudima pobudio osjećaj i za individualizmom. Zakoni koji su se u tom periodu donosili nisu bili uzrok diobama već samo posljedica nastojanja da se postojeći ekonomski procesi legaliziraju i dovedu u red.

Ključne riječi

Slavonija; Vojna krajina; kućne zadruge; običajno pravo; 19. stoljeće

Hrčak ID:

61598

URI

https://hrcak.srce.hr/61598

Datum izdavanja:

1.10.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.403 *