Izvorni znanstveni članak

MISTICIZAM I SIMBOLIZAM GJALSKIJEVIH PRIPOVIJESTI "LJUBAV LAJTNANTA MILIĆA" I "SASVIM NEOBIČNI I ČUDNOVATI DOŽIVLJAJI ILUSTRISIMUSA ŠIŠMANOVIĆA"

István Lőkös

Sažetak

U pripovijestima Ksavera Šandora Gjalskoga na kraju 19. stoljeća ("San doktora Mišića", "Mors", "Notturno", "Kobne slutnje") pojavljuju se okultističnomističke teme. U 20. stoljeću hrvatski pisac opet posiže za okultistično-mističkom tematikom. 1915. javio se pripovijetkom "Ljubav lajtnanta Milića", a 1927. napisao
je posljednju pripovijest ove vrste pod naslovom "Sasvim neobični i čudnovati doživljaji ilustrisimusa Šišmanovića". Analizirajući strukturu i kompoziciju pripovijesti "Ljubav lajtnanta Milića", autor zaključuje da je pisac recipirajući Schopenhauerovu i Hartmannovu filozofiju integrirao u hrvatsku prozu jednu od najistaknutijih svojstvenosti simbolizma: korespondenciju. Protagonist druge novele, Šišmanović, koji meditira o pitanju "Newtonove hipoteze o gravitaciji",
o pojmu "prostora", "prostorne vremenske konačnosti svemira" i o "prostornoj energetici", pod utjecajem noćne halucinacije i priviđenja prihvaća kršćansko učenje o "sudbini" duše. Čini se da je tim pripovijestima Gjalski stvorio pravu simbolisitčku – s najranijim varijantama – presimbolističku prozu u hrvatskoj književnosti.

Ključne riječi

okultizam; misticizam; san; priviđenje; korespondencija; simbolizam

Hrčak ID:

64647

URI

https://hrcak.srce.hr/64647

Datum izdavanja:

17.2.2011.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 3.247 *