Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Graditeljska obitelj Carnelutti (1879.–1947.)

Darja Radović Mahečić ; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb – vanjski suradnik


Puni tekst: hrvatski pdf 1.416 Kb

str. 319-336

preuzimanja: 2.225

citiraj


Sažetak

Ime graditeljske obitelji Carnelutti nezaobilazno je kada je riječ o arhitekturi gradova i mjesta sjeverozapadne Hrvatske potkraj 19. i na početku 20. stoljeća. Za svojega skoro sedam desetljeća dugog djelovanja i kroz dvije generacije Carneluttijevi su ostvarili preko dvije stotine građevina, od kojih mnoge čine snažna uporišta u slici Zagreba, a osobito manjih gradova i mjesta. Obitelj dolazi iz talijanske pokrajine Friuli (Furlanije), koja je tijekom povijesti bila poprište snažnih migracijskih procesa. Začetnik graditeljske tvrtke Gjuro Carnelutti (1854.–1928.) u rodnoj je Furlaniji izučio za zidara i kontinuirano se usavršavao na gradilištima. U Hrvatsku je stigao u povodu obnove proštenišne župne crkve u Mariji Bistrici, koju je vodio njemački arhitekt Her mann Bolle, uz kojeg je vezan početak njegove karijere u Hrvatskoj. Baš kao i Bolle, Carnelutti se 1879. nastanio u Zagrebu i osnovao tvrtku »Gjuro Carnelutti graditelj u Zagrebu« te razvio svestranu građevnu aktivnost. U početku samo gradi, no uskoro projektira i gradi, uglavnom po Zagrebu, koji se nakon potresa 1880. intenzivno obnavljao i širio. Carnelutti postupno usvaja aktualan arhitektonski jezik te gradi ljetnikovce na sjevernim obroncima, elegantne trokatnice na trgovima duž reperezantativnog perivojnog okvira novog središta grada, Zagrebačke zelene potkove, te skromnije jednokatne i dvokatne stambene zgrade u manjim ulicama u zapadnom dijelu grada. Kvaliteta njegovih gradnji, prepoznatljiv odabir stila neorenesanse i podizanje nekih od prvih javnih građevina u manjim gradovima (npr. Zorin-dom u Karlovcu, Gradska štedionica i Realna gimnazija u Koprivnici), a osobito industrijski pogoni (Danica u Koprivnici, pojedine faze velikih tvorničkih pogona u Zagrebu) uvrstili su njegovo ime u poglavlja koja sumiraju arhitekturu historicizma u Hrvatskoj. Gjuro Carnelutti u tom kontekstu predstavlja svojevrstan izuzetak, jer je odrađivao poslove kakve je u drugim prilikama dobivala mlada generacija školovanih arhitekata, koja je baš u to doba stizala iz inozemstva s diplomama i ciljem da se pozicionira znanjem i djelovanjem na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Carnelutti je uspješno poslovao dok određene granice između graditelja i arhitekta još nije bilo, no kada su ga zahtjevniji projekti u Zagrebu stali zaobilaziti, djelovanje je usmjerio na manje gradove, do potpunog povlačenja 1909. godine. Posljednja značajna građevina u Zagrebu, kuća Sonnenberg iz 1907., pokazuje snažnu promjenu ukusa i zaokret prema secesiji. Gjuro Carnelutti i njegova plodna projektantsko-izvođačka tvrtka predstavljaju u nas važan most između cehovskih graditelja i profesionalnih arhitektonskih atelijera. Tvrtku su pod nazivom »Braća Carnelutti« nastavili njegovi sinovi. Stariji Ubaldo (1877.–1953.) je graditelj školovan u Zagrebu i na Tehničkoj visokoj školi u Klagenfurtu i radio je kao voditelj poslova. Poznatiji je mlađi sin inženjer Amadeo Carnelutti (1885.–1955.), koji je gimnaziju završio u Grazu, a 1907. diplomirao građevinarstvo na Tehničkoj visokoj školi u Minchenu, gdje je bio asistent profesora E. Morscha do preuzimanja očeve tvrtke u Zagrebu 1909. godine. Raspon poslova tvrtke bio je i dalje širok: od gradnje najamnih stambenih i reprezentativnih javnih zgrada te brojnih nadogradnji i pregradnji (npr. današnja kazališta Gavella i Kerempuh ili Robna kuća Nama) do izvedbe niskogradnji, jer Amadeo je dobro poznavao novu građevnu tehnologiju i slovio je za izuzetna statičara. Njegove najznačajnije projekte i izvedbe podvlačimo pod nazivnik art decoa, poput očuvana interijernog uređenja Marićeva prolaza iz 1930. i elegantne poslovno-stambene zgrade La Nazionale u Gajevoj ulici iz 1938. godine. Bio je visoki dužnosnik Središnjeg ureda za osiguranje radnika i potpredsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu (1923.–1928.). Osuđen je 1945. zbog suradnje s fašističkom Italijom, no zapošljava se u Institutu za naftu u Zagrebu, a tvrtka »Carnelutti« s radom formalno prestaje tek 1947. godine.

Ključne riječi

Carnelutti, Zagreb, arhitektura, historicizam, art deco

Hrčak ID:

65246

URI

https://hrcak.srce.hr/65246

Posjeta: 3.389 *