Review article

ČAKAVŠTINA KAO JEZIK PISMENOSTI I KNJIŽEVNOSTI OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS

Josip Lisac ; Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, Hrvatska

Abstract

U radu se obrađuje sudbina čakavštine u hrvatskoj pismenosti i književnosti od srednjeg vijeka do danas. Ističe se da je narodni hrvatski jezik u srednjem vijeku obično čakavski, nerijetko s kajkavskim, rjeđe sa štokavskim infiltratima, a javljaju se i štokavski tekstovi, osobito na dubrovačkom području. Kao hrvatski književni jezik tada redovito funkcionira i latinski i starocrkvenoslavenski. U teškom 16. stoljeću ostvareni su u književnosti izvanredni rezultati, pa je tako i u čakavaca, koji već tada pišu pod štokavskim utjecajem, te već to govori kakva će biti hrvatska jezična budućnost, koju je u 17. stoljeću točno predvidio paški čakavac Bartol Kašić. Na početku 17. stoljeća Baraković je posljednji znatni čakavski pjesnik prije pojave dijalektalnih autora (Nazor i drugi) u 20. stoljeću. Ipak i u 17. stoljeću još ima dosta čakavskih tekstova, a oni se javljaju i u Gradišću (Mekinić). Nakon sredine 18. stoljeća čakavsko pisanje izvan Gradišća gotovo je potpuno zamrlo, a u 19. stoljeću rijetka su djela pisana čakavski. U 20. stoljeću izrazite su vrijednosti brojna djela hrvatske dijalektalne književnosti, pa i ona pisana čakavski.

Keywords

čakavština; standardni jezik; dijalektalna književnost

Hrčak ID:

115905

URI

https://hrcak.srce.hr/115905

Publication date:

10.1.2014.

Article data in other languages: english

Visits: 4.508 *