Conference paper

Hildebrandova kritika egzistencijalne ili situacijske etike

Josip Oslić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Abstract

Polazeći od dvaju Rahnerovih pojmova "situacijske etike" i "mistike grijeha", Dietrich von Hildebrand nastoji pokazati da se u takvoj etici radi o reakciji na "herezu ethosa" koja se sastoji u konvencionalnom odnosu kršćana prema nadnaravnom, gdje poslušnost prema Crkvi postaje jednaka poslušnosti svjetovnom vrhovništvu. Taj "pravni" odnos prema kršćanstvu i vjeri uopće čini vjernike manjkavim u pogledu na sensus supranaturalis; svjetovna mjerila postaju mjerila našeg odnosa prema nadnaravnom. Sa stajališta situacijske etike kritizira se "tendencija prilagođavanja onog običajnog juridičkoj sferi". Međutim, po Hildebrandu, ta etika ima tendenciju da iz sfere običajnog potpuno isključi momente zapovijedi, dužnosti i trebanja, budući da se time potpuno relativizira odnos prema Crkvi, a time i prema njezinu ćudorednom sustavu. Zbog toga i govor o vječnim vrednotama kao "predmetu" ćudorednoga djelovanja postaje izvrgnut potpunom relativizmu situacijske prosudbe. U analizi fenomena "farizejstva" i "samopravednosti" autor ovog priloga nastoji ukazati na Hildebrandovu kritiku "temeljnih zabluda situacijske etike" i istodobno predočiti njegov srednji put između "legalizma" i "relativizma" u ćudorednom djelovanju čovjeka-vjernika.

Keywords

Hrčak ID:

1235

URI

https://hrcak.srce.hr/1235

Publication date:

4.3.2002.

Article data in other languages: german

Visits: 2.054 *