Original scientific paper
ETOS ODGOVORNOSTI I EKOLOŠKA OSJETLJIVOST
Ivan Cifrić
; Faculty of Philosophy, Zagreb
Abstract
U članku se raspravlja o odnosu »odgovornosti za ekološke uvjete života« prema »ekološkoj osjetljivosti«, »ograničavanju suvereniteta nad prirodnim dobrima« i »pravu vrsta na životni prostor«.
Provedeno je empirijsko istraživanje (1997) na studentskom uzorku (685) četiriju fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu. U obradi je korištena faktorska analiza i analiza varijance.
Istraživana je percepcija četiri tipa eko–etosa: antropocentrički, utilitaristički, biocentrički i holistički. Najveći postotak ispitanika (91%) prihvaća holistički tip odgovornosti.
Većina (97%) ispitanika (na primjeru prašume i Brazila) prihvaća ograničavanje državnog suvereniteta nad prirodnim dobrima. Najviše zagovornika holističkog etos–tipa smatra da ograničavanje suvereniteta treba kompenzirati (43%) ili ograničiti bez kompenzacije (45%).
Isto tako većina ispitanika smatra da čovjek nema veća prava na životni prostor od ostalih vrsta. Najveći postotak takvih (65%) su pristalice holističkog etos–tipa.
Dobivena su dva faktora ekološke osjetljivosti. Ispitanici koji prihvaćaju pristup »korištenja prirode« zagovaraju potpuni državni suverenitet nad priodnim dobrima i veća čovjekova prava na životni prostor; ispitanici koji prihvaćaju »zaštitu prirode«, zagovaraju ograničavanje državnog suvereniteta nad prirodnim dobrima i jednaka prava čovjeka i ostalih vrsta na životni prostor
Istraživanje je pokazalo polarizaciju ispitanika na (malobrojne) antropocentričku orijentaciju (egocentrička i utilitaristička) s predkonvencionalnom, i (većinu) ne–antropocentričku orijentaciju (biocentrička i holistička) s postkonvencionalnom moralnom razinom prosuđivanja.
Keywords
etika; ekološka osjetljivost; ekološka odgovornost; prava vrsta; suverenitet; zajednička skrb čovječanstva; životni prostor
Hrčak ID:
141525
URI
Publication date:
15.5.1997.
Visits: 1.468 *