Review article
Odraz teološkog poimanja žrtve Kristove kao pomirbene žrtve na književno djelo - Sveti hvalospjevi Alessandra Manzonija i film Pasija Mela Gibsona
Mirna Čudić
orcid.org/0000-0001-8652-6975
Abstract
Svrha je ovoga članka promišljanje o Božjem povijesnom dolasku među ljude i dragovoljnom podvrgavanju patnji i smrti, začudnom događaju dohvatljivom isključivo očima vjere, mnogo puta pretočenom u raznovrsne umjetničke medije. U nastavku članka bit će istražen odraz ove temeljne vjerske istine na vjerničku i umjetničku svijest talijanskog romantičara Alessandra Manzonija u Svetim hvalospjevima (Inni sacri), kao i američkog redatelja Mela Gibsona u filmu Pasija (The Passion of the Christ), a njihove će osebujne vizije biti sagledane kroz prizmu katoličke teologije. Dok Manzonijeva umjetnička vizija ima za polazište teologiju satisfakcije sv. Anselma od Canterburyja, tijekom stoljeća obremenjenu iskrivljenim predodžbama kad je riječ o odnosu između božanskog milosrđa i pravde, te – unatoč tome – kulminira u pouzdanju u Božje milosrđe, naslućeno u dragovoljnom samopredanju, Gibsonov je vizualno-narativni stil tendenciozno prilagođen tradicionalnoj katoličkoj pasionskoj pobožnosti, uključujući i utjecaje mističke prakse razmatranja vlastite grešnosti naspram požrtvovne Božje ljubavi, promatrane u prolivenoj Krvi. U ključu teoloških soterioloških tumačenja, međutim, raskrinkava se opasnost iskliznuća u ritualizirani govor o potrebi krvavog zadovoljenja božanske pravde, kojim je promašen istinski smisao neopozive dobrohotnosti Božje ljubavi očitovane u kenotičnom samopredanju.
Keywords
Alessandro Manzoni; Mel Gibson; Muka Isusova; soteriologija; kenoza
Hrčak ID:
142225
URI
Publication date:
23.7.2015.
Visits: 1.324 *