TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?

Skip to the main content

Gynaecologia et perinatologia : journal for gynaecology, perinatology, reproductive medicine and ultrasonic diagnostics, Vol. 12 No. 1, 2003.

Professional paper

TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?

Edita Tadić
Danijela Štefanić-Mitrović
Nikša Milić
Dinko Kulišić
Krešimir Baraka

Full text: croatian pdf 107 Kb

page 33-37

downloads: 1.128

APA 6th Edition

Tadić, E., Štefanić-Mitrović, D., Milić, N., Kulišić, D. & Baraka, K. (2003). TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?. Gynaecologia et perinatologia, 12 (1), 33-37. Retrieved from https://hrcak.srce.hr/15519

MLA 8th Edition

Tadić, Edita, et al. "TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?." Gynaecologia et perinatologia, vol. 12, no. 1, 2003, pp. 33-37. https://hrcak.srce.hr/15519. Accessed 19 Nov. 2024.

Chicago 17th Edition

Tadić, Edita, Danijela Štefanić-Mitrović, Nikša Milić, Dinko Kulišić and Krešimir Baraka. "TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?." Gynaecologia et perinatologia 12, no. 1 (2003): 33-37. https://hrcak.srce.hr/15519

Harvard

Tadić, E., et al. (2003). 'TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?', Gynaecologia et perinatologia, 12(1), pp. 33-37. Available at: https://hrcak.srce.hr/15519 (Accessed 19 November 2024)

Vancouver

Tadić E, Štefanić-Mitrović D, Milić N, Kulišić D, Baraka K. TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?. Gynaecologia et perinatologia [Internet]. 2003 [cited 2024 November 19];12(1):33-37. Available from: https://hrcak.srce.hr/15519

IEEE

E. Tadić, D. Štefanić-Mitrović, N. Milić, D. Kulišić and K. Baraka, "TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?", Gynaecologia et perinatologia, vol.12, no. 1, pp. 33-37, 2003. [Online]. Available: https://hrcak.srce.hr/15519. [Accessed: 19 November 2024]

Abstract

Cilj rada. Sa svrhom da se ustanovi postoji li u rodilištu Opće bolnice Zadar objektivni razlog za povećanje broja carskih rezova, obrađeni su za razdoblje od 1997.–2001. g. (8479 poroda) perinatalni mortalitet i stanje djece po porodu (Apgar zbroj u 1. i 5. min., klinički i laboratorijski znakovi asfiksije, te UZV glave), posebno djece rođene vaginalno, a posebno one rođene carskim rezom. Posebno su obrađeni porodi u stavu zatkom, stanja nakon prethodnog carskog reza, te blizanačka trudnoća. Rezultati. Broj carskih rezova kretao se po godinama otprilike podjednako (6,3–7,79%), prosječno 7,26%. Perinatalni mortalitet pokazivao je veće razlike, tj. od 10,18–3‰ (prosječno 6,73‰). Perinatalni mortalitet djece rođene vaginalno iznosio je 6,02‰, a djece rođene carskim rezom 15,70‰ (t=2,81). Najveći dio perinatalno umrle djece odnosi se na fetalnu smrt. Rani neonatalni mortalitet djece rođene vaginalno iznosio je 2,55‰, a djece rođene carskim rezom 9,47‰ (t=3,12), s tim da je 64% rano neonatalno umrle djece bilo nedonošeno. Vrijednost Apgar zbroja <7 u 1. min. bile su u 1,1% djece rođene vaginalno i u 25,7% djece rođene carskim rezom (t=35,27). Apgar zbroj <7 u 5. min. imalo je 0,48% djece rođene vaginalno i 13,4% djece rođene carskim rezom (t=11,59). Dijagnoza hipoksije postavljena je u 0,88% djece rođene vaginalno, a u 25,37% djece porođene carskim rezom (t=36,49). Zaključak. Proizlazi da u zadarskoj bolnici ne postoji objektivan razlog za znatnije povećanje broja carskih rezova, posebice ne u smislu liberalizacije.

Keywords

carski rez; učestalost; perinatalni mortalitet; neonatalna hipoksija

Hrčak ID:

15519

URI

https://hrcak.srce.hr/15519

Publication date:

1.3.2003.

Article data in other languages: english

Visits: 2.743 *