Stručni rad

TREBAMO LI POVEĆATI BROJ CARSKIH REZOVA?

Edita Tadić
Danijela Štefanić-Mitrović
Nikša Milić
Dinko Kulišić
Krešimir Baraka

Sažetak

Cilj rada. Sa svrhom da se ustanovi postoji li u rodilištu Opće bolnice Zadar objektivni razlog za povećanje broja carskih rezova, obrađeni su za razdoblje od 1997.–2001. g. (8479 poroda) perinatalni mortalitet i stanje djece po porodu (Apgar zbroj u 1. i 5. min., klinički i laboratorijski znakovi asfiksije, te UZV glave), posebno djece rođene vaginalno, a posebno one rođene carskim rezom. Posebno su obrađeni porodi u stavu zatkom, stanja nakon prethodnog carskog reza, te blizanačka trudnoća. Rezultati. Broj carskih rezova kretao se po godinama otprilike podjednako (6,3–7,79%), prosječno 7,26%. Perinatalni mortalitet pokazivao je veće razlike, tj. od 10,18–3‰ (prosječno 6,73‰). Perinatalni mortalitet djece rođene vaginalno iznosio je 6,02‰, a djece rođene carskim rezom 15,70‰ (t=2,81). Najveći dio perinatalno umrle djece odnosi se na fetalnu smrt. Rani neonatalni mortalitet djece rođene vaginalno iznosio je 2,55‰, a djece rođene carskim rezom 9,47‰ (t=3,12), s tim da je 64% rano neonatalno umrle djece bilo nedonošeno. Vrijednost Apgar zbroja <7 u 1. min. bile su u 1,1% djece rođene vaginalno i u 25,7% djece rođene carskim rezom (t=35,27). Apgar zbroj <7 u 5. min. imalo je 0,48% djece rođene vaginalno i 13,4% djece rođene carskim rezom (t=11,59). Dijagnoza hipoksije postavljena je u 0,88% djece rođene vaginalno, a u 25,37% djece porođene carskim rezom (t=36,49). Zaključak. Proizlazi da u zadarskoj bolnici ne postoji objektivan razlog za znatnije povećanje broja carskih rezova, posebice ne u smislu liberalizacije.

Ključne riječi

carski rez; učestalost; perinatalni mortalitet; neonatalna hipoksija

Hrčak ID:

15519

URI

https://hrcak.srce.hr/15519

Datum izdavanja:

1.3.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.743 *