Review article

NESTAJANJE RADA? OPSEG I OBLICI ZAPOSLENOSTI NA POČETKU INFORMACIJSKOGA DOBA

Teo MATKOVIĆ

Abstract

Rad je socijalna konstrukcija – aktivnost koja obavlja socijalno
identificiranu i normaliziranu funkciju u održavanju društvene
cjeline. Usprkos strahu od nestajanja rada zbog informatizacije,
na globalnoj razini broj radnih mjesta ubrzano se povećava.
Međutim, prekidajući trend industrijskoga doba, na tržištu rada
dolazi do ponovnoga rasta kontingentnih oblika rada. Nove
oblike zapošljavanja karakterizira doktrina fleksibilnosti.
Fleksibilnost se može odnositi na vrijeme, mjesto ili stabilnost
posla, pa i na društveni ugovor pod kojim se rad odvija. U novoj
društvenoj podjeli rada, unutar privreda gdje se kreativnost,
baratanje podatcima i osobne usluge smatraju glavnim izvorom
rasta, poslovi koji se temelje na analizi simbola i emocionalnom
radu sve više dobivaju na značenju. Provedena je komparativna
analiza kretanja opsega i oblika zaposlenosti, većim dijelom
utemeljena na Anketi o radnoj snazi. Zemlje Prvoga svijeta
povećavaju broj zaposlenih, uz umjeren rast udjela nestandardnih
oblika zaposlenosti. U tranzicijskim zemljama, koje prolaze
kroz niz kriza i smanjivanja tržišta rada, također raste udio
nestandardnih oblika zaposlenosti, ali uz pad broja zaposlenih.
Slično je stanje i u Hrvatskoj. Nakon duga razdoblja politički
kreditiranoga rasta, od 1990. počinje pad broja zaposlenih i
stope aktivnosti te rast stope nezaposlenosti. U ovom razdoblju
nestandardni oblici zapošljavanja postaju sve češći. Ovakva
transformacija rada može voditi k nestajanju ljudskih prava,
isključivanju velikog djela populacije te izdvajanja privrede iz
društva. No nove proizvodne snage omogućuju i unaprjeđenje
svijeta rada te ostvarivanje koncepta multiaktivnosti.

Keywords

Hrčak ID:

16119

URI

https://hrcak.srce.hr/16119

Publication date:

30.4.2004.

Article data in other languages: english german

Visits: 3.031 *