Case report
Prikaz knjiga: Francis Fukuyama, The Origins of Political Order – From Prehuman Times to French Revolution, Farrar, Straus and Giroux, 2011.; Francis Fukuyama, Political Order and Political Decay – From the French Revolution to the Globalization of Democracy, Profile Books, 2015.; pripremio prof. dr. sc. Josip Kregar
Josip Kregar
; Faculty of Law, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Francis Fukuyama dovoljno je poznat da ga ne treba posebno predstavljati. On je jedan od najznačajnijih autora današnjeg vremena. Obično ga se svrstava u kategoriju novih konzervativaca i neoliberala, no ta etiketa se ne prima najbolje. Kao što je teško odrediti njegov ideološki predznak, tako je teško odrediti fokus njegova interesa. U njegovoj ranoj knjizi (The End of History, 1992.) tematski se određuje kao suvremeni filozof, ideolog liberalizma, no kasnije knjige (Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity, 1996.; State Building, 2001.) označavaju ga kao teoretičara države.
Njegov interes nije samo politička filozofija ili reinterpretacija Hegela ili liberalističkih teorija. Stalni interes je povezivanje društvenih znanosti, etike i prirodnih i medicinskih znanosti. To ipak odvlači pozornost s njegova nastojanja da bujnu spekulaciju smjesti u okvir zakonitosti uzroka i posljedica društvenog razvoja. Njegov interes je pretpostavka o neprekidnoj promjeni društava, promjeni koja ima zakonitosti i nije samo statički opis institucija. Iz te perspektive, doista, kakvog smisla ima opis institucija, pravila i normi, bez dijalektike promjene? Fukuyama je sklon smatrati točnom ideju da se društva mijenjaju specifičnom evolucijom, dijalektikom slučaja i nužnosti.
Što ostaje od znanosti ako kao jedini kriterij prihvatimo opis postojećeg, a ne razmatramo uzroke i mogućnosti?
Teorije društvene evolucije nisu samo fazni prikaz promjena nego i pokušaj unošenja pravilnosti i reda u povijest. Rane teorije J. B. Vicoa, Ibna Khalduna, Grahama Sumnera, Lestera Warda, ili pak klasične teorije Marxa, Spencera, Louisa Morgana, Tönniesa i Durkheima, pa i noviji pristupi Toynbeeya, Pitrima Sorokina, kasnije Parsonsa, do još novijih Hobsbwna, Luhmanna i Alexandra, te popularnog Nialla Fergusona, nisu nastavak ideje Hegela, i njegove filozofije povijesti, već su sociološke deskripcije. Većina navedenih imala je samo snažnu želju opisati podizanje civilizacije kojoj pripadamo, pronalazeći da stvarnost ima elemente i nomotetske determiniranosti i ideografske slučajnosti.
Nova knjiga Francisa Fukuyame slijedi takvu intelektualnu tradiciju. To je velika i debela knjiga s tisućama bilježaka, stotinu stranica literature. Ako i pretpostavimo da iza toga stoji rad desetaka asistenata i pomagača, logistika interneta i američkih knjižnica, riječ je o kapitalnom djelu. O tome ne govori ni opseg, ni akribija, ni erudicija, već konačni rezultat. Politički poredak i politički raspad jedna je od onih knjiga koje će ostaviti traga. To je knjiga o modernizaciji svijeta, nastanku moderne države, demokracije i vladavine prava, o tome što se nekada podrazumijevalo pod tim pojmovima, i sadašnjem sadržaju tih pojmova. Zato knjiga ima strukturu povijesne studije.
Dvije navedene knjige jedinstveno su djelo, a periodizacija i dijeljenje na volumene posljedica je nastojanja da se ne ostane dugo u samozatajnom radu dok sve nije gotovo.
Keywords
Francis Fukuyama; povijest; sociologija; vladavina prava; izgradnja države
Hrčak ID:
164776
URI
Publication date:
29.7.2016.
Visits: 1.954 *