Recenzija, Prikaz slučaja

Prikaz knjiga: Francis Fukuyama, The Origins of Political Order – From Prehuman Times to French Revolution, Farrar, Straus and Giroux, 2011.; Francis Fukuyama, Political Order and Political Decay – From the French Revolution to the Globalization of Democracy, Profile Books, 2015.; pripremio prof. dr. sc. Josip Kregar

Josip Kregar ; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Francis Fukuyama dovoljno je poznat da ga ne treba posebno predstavljati. On je jedan od najznačajnijih autora današnjeg vremena. Obično ga se svrstava u kategoriju novih konzervativaca i neoliberala, no ta etiketa se ne prima najbolje. Kao što je teško odrediti njegov ideološki predznak, tako je teško odrediti fokus njegova interesa. U njegovoj ranoj knjizi (The End of History, 1992.) tematski se određuje kao suvremeni filozof, ideolog liberalizma, no kasnije knjige (Trust: The Social Virtues and the Creation of Prosperity, 1996.; State Building, 2001.) označavaju ga kao teoretičara države.
Njegov interes nije samo politička filozofija ili reinterpretacija Hegela ili liberalističkih teorija. Stalni interes je povezivanje društvenih znanosti, etike i prirodnih i medicinskih znanosti. To ipak odvlači pozornost s njegova nastojanja da bujnu spekulaciju smjesti u okvir zakonitosti uzroka i posljedica društvenog razvoja. Njegov interes je pretpostavka o neprekidnoj promjeni društava, promjeni koja ima zakonitosti i nije samo statički opis institucija. Iz te perspektive, doista, kakvog smisla ima opis institucija, pravila i normi, bez dijalektike promjene? Fukuyama je sklon smatrati točnom ideju da se društva mijenjaju specifičnom evolucijom, dijalektikom slučaja i nužnosti.
Što ostaje od znanosti ako kao jedini kriterij prihvatimo opis postojećeg, a ne razmatramo uzroke i mogućnosti?
Teorije društvene evolucije nisu samo fazni prikaz promjena nego i pokušaj unošenja pravilnosti i reda u povijest. Rane teorije J. B. Vicoa, Ibna Khalduna, Grahama Sumnera, Lestera Warda, ili pak klasične teorije Marxa, Spencera, Louisa Morgana, Tönniesa i Durkheima, pa i noviji pristupi Toynbeeya, Pitrima Sorokina, kasnije Parsonsa, do još novijih Hobsbwna, Luhmanna i Alexandra, te popularnog Nialla Fergusona, nisu nastavak ideje Hegela, i njegove filozofije povijesti, već su sociološke deskripcije. Većina navedenih imala je samo snažnu želju opisati podizanje civilizacije kojoj pripadamo, pronalazeći da stvarnost ima elemente i nomotetske determiniranosti i ideografske slučajnosti.
Nova knjiga Francisa Fukuyame slijedi takvu intelektualnu tradiciju. To je velika i debela knjiga s tisućama bilježaka, stotinu stranica literature. Ako i pretpostavimo da iza toga stoji rad desetaka asistenata i pomagača, logistika interneta i američkih knjižnica, riječ je o kapitalnom djelu. O tome ne govori ni opseg, ni akribija, ni erudicija, već konačni rezultat. Politički poredak i politički raspad jedna je od onih knjiga koje će ostaviti traga. To je knjiga o modernizaciji svijeta, nastanku moderne države, demokracije i vladavine prava, o tome što se nekada podrazumijevalo pod tim pojmovima, i sadašnjem sadržaju tih pojmova. Zato knjiga ima strukturu povijesne studije.
Dvije navedene knjige jedinstveno su djelo, a periodizacija i dijeljenje na volumene posljedica je nastojanja da se ne ostane dugo u samozatajnom radu dok sve nije gotovo.

Ključne riječi

Francis Fukuyama; povijest; sociologija; vladavina prava; izgradnja države

Hrčak ID:

164776

URI

https://hrcak.srce.hr/164776

Datum izdavanja:

29.7.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.539 *