Review article
https://doi.org/10.17018/portal.2017.2
Povijesni pigmenti i uloga alkemije u njihovoj proizvodnji: interdisciplinarna studija
Srebrenka Bogović Zeskoski
; In Restauro Conservart Inc., Toronto, Canada
Abstract
Studija sustavno preispituje može li sveobuhvatno saznanje o dostignućima alkemije učinkovito utjecati na kvalitetniji pristup očuvanju kulturne baštine i pridonijeti uspješnijem restauriranju umjetničkih djela. Alkemičari i umjetnici oslanjali su se na različite obrtničke prakse (metalurgija, staklarstvo, keramika itd.). Boja im postaje poveznica: umjetnici bojom prikazuju svoje kreativne vještine, alkemičari prepoznaju i utvrđuju ishod svojih eksperimenata. Stoga nije neobično da alkemijski recepti u brojnim rukopisima iz predmodernog razdoblja, osobito iz srednjovjekovlja, sadrže relevantne informacije o umjetničkim materijalima i često se s alkemijskim traktatima nalaze uvezani u isti korpus. Mnogi od zabilježenih pokusa zorno prikazuju da su alkemičari pomno promatrali i analizirali razne procese, pretvorbe i sinteze tvari te dobivene rezultate preispitivali i bilježili. Zapadnjačka alkemija doživjela je zamah u Europi u srednjem vijeku, uvelike zahvaljujući prijevodima arapskih tekstova u kojima je sačuvana znanost drevnog Egipta i antičke Grčke. Tijekom 12. stoljeća većina alkemijskih dostignuća stigla je na Zapad uglavnom preko Bliskog istoka i Španjolske, a zapisi o tim alkemijskim novostima uspješno su prevođeni na latinski jezik. Pokušaj pretvaranja neplemenitih kovina u zlato i srebro te traženje eliksira života proizašli su iz okultne naravi alkemijske znanosti. Načela te okultne proto-znanosti kojima se eksperimentalna praksa vodila bila su promjena nečistog u čisto, jednostavnog u složenije, te put od neznanja do spoznaje svijeta. U
tom nastojanju alkemičari su stvorili osnovu za mnoge suvremene ideje te otkrili važne kemijske procese i sastojke. Među alkemijskim zapisima postoje i tekstovi s praktičnim uputama i receptima, kao što je priprema različitih pigmenata. Od velikog broja traktata o toj temi, za detaljniju analizu izabrani su rukopisi Teofla Prezbitera i Cennina Cenninija. Cennini u svojoj „Knjizi o umjetnosti“ za neke pigmente, poput cinobera, olovne bijele ili olovne crvene, orpimenta i verdigrisa, bilježi da su stvoreni „alkemijski“, dok su drugi, poput lakove crvene i giallorina, dobiveni umjetnim putem, ali ne uz pomoć chymie (preferirani temin današnjih znanstvenika). Cenninijeva prosudba o naravi pigmenata nedvojbeno upućuje na čvrste poveznice između alkemičara, alkemijskih tekstova i proizvodnje slikarskih materijala. Teoflov rukopis izabran je zato što citira alkemijski recept par excellence „Kako proizvesti španjolsko zlato“, u kojem su tvari zadržale svoje okultne nazive, ali se uz znanje alkemijske nomenklature mogu transkribirati u izvedivi recept. Stoga je poželjno uspostaviti korelaciju između srednjovjekovnih i renesansnih traktata, te odrediti njihove vrijednosti za restauriranje umjetnina. Detaljno i točno objašnjenje procesa i sastojaka materijala važna je komponenta i odraz načina stvaranja pojedinih umjetničkih djela. Ako znamo sastav, lakše je pristupiti restauriranju, a ako znamo moguću strukturu, lakše je na umjetnini preciznije identifcirati materijal. S tim u vezi treba uzeti u obzir i upute koje isprva djeluju nesuvislo, no jednom dešifrirane, čine važne informacije dostupnima. Poznavanjem alkemije, njezina jezika i načina razmišljanja suvremeni znanstvenik proširuje polje istraživanja, pa taj izvor ne samo da se ne smije zanemariti, nego zaslužuje daljnja, opsežnija istraživanja.
Keywords
alkemija; pigmenti; laboratorijska oprema; Teofl Prezbiter; Cenino Cennini; Hermes Trismegistus
Hrčak ID:
192455
URI
Publication date:
27.12.2017.
Visits: 4.268 *