Review article

KULTURA KAO OBJEKT GEOGRAFSKOG PROUČAVANJA

Laura ŠAKAJA

Abstract

U članku se daje pregled razvoja kulturne geografije od
njezina nastanka početkom XX. stoljeća do danas. U
disciplini se, kao prvo, uočavaju pomaci od objektnosti, tj.
koncentracije na materijalne elemente kulture, prema
subjektnosti, tj. prenaglašavanju subjektivnosti percepcije
okoline i, kao drugo, pomaci do hermeneutičkih stajališta
današnje ”nove” kulturne geografije koja, služeći se
interpretativnim pristupom, nastoji prevladati razdvojenost
subjekta i objekta. Bilježe se kardinalne promjene u
gledanju kulturne geografije i na kulturu, i na osnovni objekt
kulturne geografije – kulturni pejsaž. Kulturu su tijekom
ovoga stoljeća geografi shvaćali u rasponu od
superorganske autonomne strukture do intersubjektivne
realnosti, odnosno organiziranog sustava označavajućih
simbola s pomoću kojih se odvija ljudska komunikacija.
Shvaćanje pak kulturnog pejsaža variralo je od njegova
viđenja kao rezultata djelovanja cjelovite ljudske zajednice
na prirodni pejsaž do suvremene vizije pejsaža kao teksta u
kojem su zakodirani konteksti polivokalne strukture društva,
prirodnih, kulturnih i povijesnih okolnosti u kojima se pejsaž
razvijao i u kojima se razvija. Afirmacija multikulturalnosti
društva u suvremenoj geografiji dovodi u žarište pojam
prostora umjesto tradicionalnog pojma okružja. U prostoru
se, naime, supostoje, preklapaju i prožimaju okružja
različitih sociokulturnih skupina. Kako upravo u proučavanju
prostora dobre rezultate daju kvantitativne geografske
tehnike, u članku se dovodi u pitanje primarno negativan
odnos kulturne geografije prema kvantitativnim metodama
prostorne analize.

Keywords

Hrčak ID:

20479

URI

https://hrcak.srce.hr/20479

Publication date:

30.6.1998.

Article data in other languages: english german

Visits: 2.646 *