Preliminary communication
https://doi.org/10.32728/tab.15.2018.25
Lutkarska postmoderna
Teodora Vigato
Abstract
Lutkarstvo se sedamdesetih godina 20. stoljeća oslobodilo
prevelikog utjecaja dramskog kazališta i približilo se
postmodernom izrazu. Poljski lutkar Jan Wikowski dvadesetak
godina ranije postavio je na scenu vlastiti tekst Ginjol u Parizu u
kojem je poznate teme, likove i zaplete lutkarskog tipa ginjola
promatrao u drugom kontekstu. Glumac lutkar se u ovoj predstavi
prvi put nalazio ispred paravana i pričao o povijesti ginjola te
ujedno izvodio lutkarske igre koristeći kazalište u kazalištu. Na
tragu takva lutkarskog izraza sedamdesetih godina u Hrvatskoj
nastaju lutkarski tekstovi koji sukcesivno nižu dramske situacije,
imaju vremenski i prostorni diskontinuitet i u kojima iščezava
radnja te nema zapleta ni dramskog lika u klasičnom smislu.
Autorica odabire Bajku o kraljevim trešnjama koju je Luko Paljetak
napisao po modelu nove bajkovitosti kada je radio u Kazalištu
lutaka Zadar koje je bilo pod utjecajem poljskoga lutkarstva i po
mnogim osobitostima približio se postmodernoj drami.
Keywords
lutkarstvo; postmoderna; intertekstualnost; kazalište u kazalištu
Hrčak ID:
205062
URI
Publication date:
4.9.2018.
Visits: 1.154 *