Preliminary communication

https://doi.org/10.21464/fi39105

Psihoanaliza: volja za promjenom

Štefanija Kožić ; Globočec 93, HR–49246 Marija Bistrica

Abstract

U radu se ispituje i razmatra psihoanaliza u kontekstu njemačkog idealizma i znanosti te pozicije slobodne volje i determinizma. Govori se o daljnjim konzekvencama psihoanalize u odnosu na determinizam koji je njen sastavni dio i o njenom položaju u odnosu na filozofiju. Također, propituju se načini i mogućnosti promjene subjekta, odnosno postavke o tome kako se subjekt, prema psihoanalizi, ne želi promijeniti, već održati stanje prethodne ugode. Cilj je terapije usmjeravanje subjekta na njegovo nesvjesno, čime se dolazi do auto-refleksije. Znanje koje subjekt dobiva refleksijom uvijek je u fazi rekonstruiranja te se nikad ne može privesti kraju i dovesti do apsolutnog znanja. Znanje i cjelokupna osobnost u konstantnoj su mijeni koja se odvija unutar subjekta, ali dijalektički – u odnosu na vanjski svijet. Iz pozicije klasičnog njemačkog idealizma razmatra se moment volje kao moguće početne točke slobode u promjeni subjekta, a koju psihoanaliza ne uzima u obzir.

Keywords

znanje; volja; terapija; nesvjesno; determinizam; Jacques Lacan; Sigmund Freud; Johann Gottlieb Fichte; Georg Wilhelm Friedrich Hegel

Hrčak ID:

224010

URI

https://hrcak.srce.hr/224010

Publication date:

6.3.2019.

Article data in other languages: english

Visits: 3.954 *