Review article

https://doi.org/10.31141/zrpfs.2019.56.133.719

Ograničenje regulacijske funkcije države putem međunarodnih investicijskih ugovora

Mahir Muharemović orcid.org/0000-0001-9338-7512 ; Konrad Adenauer Fondacija, Bukurešt

Abstract

Proces globalizacije stavlja države, pa time i njihove uprave, pred nove izazove, koji se jedino mogu savladati međusobnom saradnjom država i drugih subjekata međunarodnog prava. Međuovisnost navedenih subjekata u globalnoj ekonomskoj utrci i borba za investicijama proizvela je i nove oblike upravne regulacije, prije svega, pojavom međudržavnih bilateralnih i multilateralnih investicijskih ugovora, koji u bitnome utiču na upravno-pravnu sferu država, tj. ograničavaju kako po obimu tako i po kvalitetu regulacijske mogućnosti država. Ipak, ne može se zanemariti činjenica da države i dalje predstavljaju personifikaciju moći i vlasti.
Sa druge strane, ograničenja države da autonomno donosi odluke u korist javnog interesa posebno su vidljiva kod međunarodnih investicijskih ugovora. Uvođenjem međunarodnih arbitraža za rješavanje investicijskih sporova, kao međunarodnim tijelima, omogućava se istima da prilikom donošenja odluka ocjenjuju cjelishodnost propisa kojima država nastoji da zaštiti javni interes. Međunarodne investicijske arbitraže, za razliku od ranijih međunarodnih tribunala i sudova, imaju ulogu kvazi-zakonodavca, a ta uloga je im omogućena zbog široko i neprecizno formulisanih odredbi investicionih ugovora, koje dozvoljavaju arbitražama veliki prostor za tumačenje i diskrecionu ocjenu. Sve to dovodi ozbiljno u pitanje regulacijske kapacitete države.

Keywords

suverenitet; regulacija; država; međunarodni investicijski ugovori; međunarodne investicijske arbitraže

Hrčak ID:

225703

URI

https://hrcak.srce.hr/225703

Publication date:

27.9.2019.

Article data in other languages: english

Visits: 1.562 *